nesto posudeno ali me zainteresiralo

Dvije strane iste medalje...Ja biram pismo, ti biraš glavu.
Ali čija je strana ona prava?
Tvoja je sjajna poput zlata, ukrašena mnoštvom nepotrebnih riječi i objašnjenja. Moja ima patinu ispod koje se krije neka druga slika, onako kako je ja vidim...sada... sutra...u trenutku koji sama biram....
No priča je posve drugaćija...Svatko vuće na svoju stranu jer je tako lakše opravdati vlastitu nemoć, indiferentnost, tvrdoglavost, odustajanje...
Ni moja ni tvoja strana nisu jedina stvarnost...tek dio odraza u nekom mutnom jezeru zbivanja. Zatvaramo oči nad onim što je bilo i samim time zatvaramo oči onome što bi moglo biti. Da li je strah jači od nas?...Strah od istine koja će nas možda dovesti tamo gdje ne želimo?..Strah od istine koja će nas lupiti po glavi tako da nas zaboli i natjera da se pokrenemo, da nešto promijenimo?
Medalja se nikad neće sama zaustaviti na onom tankom rubu koji dijeli moju i tvoju stranu...
Ali možda, ako se dobro potrudimo...ako je svojim rukama čvrsto uhvatimo i ti i ja...ako je snagom volje natjeramo da ostane na tom rubu onda ni ta priča više neće biti nešto što nas razdvaja. Bit će to naša priča, viđena našim očima...priča u kojoj smo na istoj strani...i ti i ja.