25
srijeda
listopad
2006
forever....prijatelju
a da te jednostavno pustim?
udahnem duboko,izdahnem tugu,
i prestanem se buditi iz sna
zgrčenih ruku kao da pokušavam
uhvatiti niti prošlosti...
...a da možda krenem dalje?
tihim neprimjetnim korakom
s maskom ponosa na licu
i osmijehom...
...ili da se prepustim boli?
...no borca u meni nisi
ubio,
samo jako rastužio,
i možda te baš zbog toga neću preboljeti...
učinio sve kako treba,ali ipak otišao...
komentiraj (1) * ispiši * #
0
