ljuta sam

Ako ikada doživiš poraz,
ne dozvoli da u tvome oku
zablistaju suze, jer ljudi su
zlobni i na ruševinama tvoje
sreće sagradit će spomenik
svojoj pobjedi..."

Istina.. Ljudi su zaista zlobni.. Iznevjere te onda kada se najmanje nadaš.. Zabodu ti nož u leđa kada misliš da bi za njih mogao i život dati..
No ipak.. ja mislim da ne trebamo baš pokazivati svoje prave osjećaje, i ne trebamo plakati pred ljudima.. Ja uvijek ono što osjećam zadržim za sebe, ne otvaram se previše ljudima.. Ne plačem pred drugima.. ne pokazujem da mi je stalo.. Ali to ne znači da ja nemam osjećaje, da ne znam šta je riječ "bol", da ne znam šta znači voljeti.. Mnogo puta mi je zadnje dane netko npr. rekao kako sam ja baš "hladnokrvna" i kako ne znam ništa "fino" s njim.. Hmm.. ali dragi sine to ne znači da ja tebe ne volim. samo sam ljuta zbog tvoje neodgovornosti, neorganiziranosti i neizvrsavanja obecanog dogovora...