Dragi blogeri, vremenski vise nisam u mogucnosti da se posvetim blogu, na onaj nacin kao sto sam to ranije cinila..iz tih razloga odlazim..do kad? ko to zna...tu i tamo ce me biti na blogu i kod onih koje sam i do sad redovito citala..ovaj blog ipak ne zelim da izbrisem, jer iskreno nemam snage...ovo je bio moj prvi blog...tu sam napisala (iako rijetko) svoje prve stihove..svoje misli...i sve one pjesme i stihove gdje sam se djelimicno pronalazila ili gdje sam pronalazila ljude koje mi nesto znace....Hvala mojim vjernim citateljima koji su me do sad citali i podrzavali.
Za kraj vam ostavljam ovu meni dragu pjesmu...

SAD ADIO...

Jednom odletjet ce ptice
ulice nase ostace bez sunca
covijek isprati ce zenu
dugo na vjetru, jos stajace sam

Jednom odlazi svako putem svog zivota
na rastanku samo, srce kaze
ja cu se vratiti

A sad adio...
a sad adio...
i ko zna gdje...
i ko zna kad...

Gledam nepoznata lica,
svaki taj covijek ja bio mog´o biti
gledam ljube se i placu
putuju sa nadom
ja odlazim sam

Gledam oci djecaku
vraca se djetinjstvo
ugasena svjetla na peronu
takva si mladosti...

Gledam jer zelim sve da pamtim
nebo, kamen i ptice u letu
gledam i kad zatvorim oci
bicemo u dalekom svijetu...

(Oliver Dragojevic)