nedostajes mi

Vijetar mi donosi tvoje ime u gluho doba noci. Sat na crkvi otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci, i opet sjedim sama sa cigaretama koje mi pruzaju utjehu. ...Sjedim u tami.
Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji nasih dana ... Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom...Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te...
Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih.....
...... ljube ...drugaciji si od svih. Poseban za mene. Budis u meni sto niko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavio si osmjeh na moje lice i ja sam sretna. Privlacis me svim svojim bicem. tu si dovoljno zakopan u mom srcu da mi ne nedostajes, dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo – ali nedostajes mi , tvoj osmjeh, lice, i sve one male sitnice koje su tako lijepe