kao sto leptir dodiruje more....kao sto sunce budi zore...

kad ti potonu sve lade.kad olujni vjetar slomi krila leptira koji je nekad bio veseo.kad mislis da spasa vise nema.mislis da ces se raspuknuti na milijun komadica kao staklo.onda kad ti je tako potrebna jedna jedina rijec utjehe, a nema je, pocnes gubiti nadu...kad se meni ovo pocelo dogadati, u moj zivot usla je jedna osoba...tako draga, osjecajna, iskrena...
svojim osjecajima, rijecima utjehe i preslatkim smedim ocima ta me osoba na neki nacin vratila u zivot.dokazala mi je da nije sve onako crno kako se meni cinilo...svojim rijecima dala mi je snagu da nastavim dalje...zelim se zahvaliti toj osobi... eto ljube ta osoba si ti i po kozna koji put hvala ti na svoj ljubavi i paznji i potpori koju mi pruzas ovih jedanest mjeseci...

u mojim mislima si ti
u svakoj si mojoj sekundi
u svakom malom nemiru
ja utjehu trazim u tvom dodiru

tvoja blizina sigurnost mi daje
zbog tebe mi dusa sretnija postaje
na svijetu najsretnijom cinis me
tebi pisem sve svoje pjesme