Ne trebas hodati po vodi.
Ne moras biti bolji od drugih.
Nemas nista vise od onog sto svi ostali imaju,
Ali ono sto cini razliku
djela su kojima kod drugih ostavljas svoj trag.
Otisak srca...

Samo reci kad nemir se spusti do tebe. Kad cini se da isplivati ne mozes iz mora patnje sto ga vali nose. Vali prouzroceni od onih drugih. Kad osjetis kako svaki novi udah postaje sve tezi samo reci. Kad zacujem jeku u onoj nocnoj mori kad sve se cini gotovo izgubljeno trgnit cu se iz sna. Pratiti glas sto doziva me u pomoc. I pruziti ruke k tebi ljube...

Nesto me tjera da vratim se tamo gdje sve je pocelo. U onu ulicu, pod onu istu svjetiljku , istu klupu u ono isto doba noci.. Prvi put. I pruzio si mi tada srce na dlanu. Odjednom me zelja vuce da spakiram lijepa sjecanja na tebe i na nas u kufer i krenem na put. Da jos jednom sjednem na onu klupu sto oznacila je nasu ljubav. Da jos jednom osvjezim uspomene ... Mozda jos ostao jos otisak nasih ruku negdje na klupi. Pod drugim otiscima sto voljeli se tu su. Poslije nas.....ma ljube ajmo veceras na nasu klupu...