subota, 27.01.2007.
Akercocke
Akercocke mi je drugi po redu od meni najboljih bendova,odmah iza Cradle of Filth i isred Dimmu Borgir. Nastali su tek 1997. i potječu iz Engleske. Oni su Black metal bend sa sasvim vrlo malo elemenata Death metala. Inače su novi bendovi ili loši ili komercijalni no daleko do toga, Akercocke su stroga iznimaka. Rijetko tko zna za Akercocke, a oni koji znaju za njih kažu da su predobri. 1999. su izdali svoj prvi album "Rape Of The Bastard Nazarene", 2001. izdaju "The Goat Of Mendes", 2003. "Choronzon"(ovo je jedini njihov album koji nemam i stog albuma imam samo jednu pjesmu "Praise the name of Satan" i ta pjesma mi je naj njihova) i 2005. izdaju "Words That Go Unspoken, Deeds That Go Undone". "Verdelet", "Ceremony of Nine Angels" i " A Skin for Dancing In" su mi naj njihove pjasme uz pjesmu "Praise the name of Satan". Članovi ovog benda nose odijela! To je kao zaštitni znak njihova stylinga. Inače bi se očekivalo da nose kožu, spajkove, lance... ali ne nose. Muzika im je prebolesna. Koriste neke bolesne zvukove, i žestoki su kao da se iživljavaju na instrumentima, a Jason vrišti ko da se iživljava na svom vlastitom glasu i ko da ga netko kolje! Majke ti, zakon! Ni Dani Filth toliko ne vrišti, a Jason ponekad pjeva i u Danijevom stilu, a nekad pjeva mirnim depresivnim glasom, no najčešće mu glas nalikuje na demonsko urlanje. Akercocke imaju ono nešto malo slično Cradle of Filthu što meni odgovara, no nisu kao Filthovci. Nema benda poput Filthovaca. Jednostavno nitko nema stil poput Filthovaca. Filthovci su posebna vrsta metala za sebe, iako ih se svrstava u Symphonic Gothic Black u koji spada još mnogo bendova, opet su drugačiji i od bendova svoje vrste.
Evo vam slika od Akercocke
