~"Let me sleep all night in your soul kitchen..."~
" Znam da u mnogim stvarima nisam poput ostalih, ali ne znam kakav sam zapravo. Čovjek ne može uspoređivati sebe ni sa jednim drugim stvorenjem...Ali što znači biti čovjek? Kao i svako drugo biće, ja sam djelić beskrajnog božanstva, ali ne mogu se uspoređivati ni sa jednom biljkom, životinjom ili kamenom. Samo mitološko biće ima opseg veći od čovjekovog.
Kako onda čovjek može stvoriti ikakvo konačno mišljenje o samome sebi?"
Carl Gustav Jung
Pitanje "Tko sam ja?" muči me čitav život. Jedan kratki period života bila sam zadovoljna različitim ulogama koje sam igrala. Ali onda sam shvatila da je ego taj koji nameće različite titule mom vlastitom Jastvu, titule poput: čovjek, žena, umjetnica, etc...
Danas me zanima slijedeće; Tko smo mi, tko sam ja iznad svih tih "kalupa"? Božanska smo bića, zasigurno. Ali što još? Kreatori svog Svemira? Bića Ljubavi? Autodestruktivni manijaci?
Što vi mislite, tko ste?
Jedino što zasigurno znam je to da imamo čitav život da to otkrijemo. Sve ostalo je relativno.
***
Jesen je polagano išetala i ustupila mjesto zimi. Pitam se što nas čeka. Još jedan potrošački Božić, gomila hrane i poklona, ogromni redovi pred pučkom kuhinjom, gladni, nesretni, bolesni ljudi? Ratovi?
Ako ikakav trag u životu želim ostaviti, onda je to taj da inspiriram ljude da postanu empatičniji i da pomažu jedni drugima.
I samoj mi je zlo od patetike ovih riječi. No, istina je.
Prošle je godine provedeno istraživanje za vrijeme Božića. Više od 50% (PEDESET!!!) ljudi je izjavilo da nije dalo ni kune u humanitarne svrhe. Ok, može se reći:mnogo ljudi nema novca. Mnogo ljudi ne može dati. E pa, kako onda objasniti strku, gužvu i vrevu u trgovačkim centrima?
Uostalom, pomoć ne mora biti materijalna. Darivanje krvi doista spašavs živote. Volontiranje povremeno ili stalno uljepšava i mijenja ionako ružnu, nepravednu sliku Hrvatske. Nekoliko kuna prosjaku umanjuje glad i hladnoću.
Primjera je tisuću. I nitko od nas ne očekuje da pola, ionako premalih plaća potrošimo na humanitarne akcije i slično.
Ne. Sitnice su VAŽNE. Mnogo važnije od ničega. I kada bi samo trideset posto ljudi tako razmišljalo, razmislite koliko bi svijet bio bolji.
Zato, hajde, učinite to!
Udijelite sitniš prosjaku, kupite vreću hrane i odnesite u azil za životinje, dajte krv, bilo što....
Pomažite!!!!!
I sve će vam se to vratiti.
I upamtite; ne živimo sami na ovoj planeti. Svi smo mi jedno.
***
" C'mon people now, smile on your brother, everybody get together, try to love one another...right now...."
The Youngbloods
