4.1.2006. 15:04
Evo nalazim se u svom omiljenom jugiću i putujem kod bake sputan mislima na veljaču kada će me dostići sve one obveze koje sam tako zdušno odlagao sve dalje i dalje, daleko koje je iskazuje se kao sumanuta sve brže nadolazeća bliskost. Ne znam da li je bilo mudro nositi laptop sa mnom na putovanje, no znam kako ću ubuduće taj potez, mudar ili promašen, sve češće činiti, vući. Redovito.

Volim putovati. Da li je to sat vremena ili cijeli dan volim kada se udobno mogu smjestiti i isključiti od svijeta promatrajući okoliš koji zamiče za okna prometala u kojem se nalazim. Čudno, volim komfor, udobnost… a interijer jugića mi nikad nije smetao. Jugić no.1!


31.12.2005. 15:16
Zadnji dan nove/stare dvije tisuće i 5e. Jučer uselio sam u novi stan: dvije spavaće, balkon, špajza, kupaona, kuhinja koja je prostrana koliko i hodnik. 58m kvadratnih u totalu. Moj sobičak je onaj prostraniji sa balkonom. Kolega sa kojim dijelim životni prostor i troškove imati će dovoljno prostora za okužiti zrak «stošom»; neću mu previše cendrati.

Financijski sam bankrotirao. Ali to me nije spriječilo da u četvrtak sprašim jednog Mažuranića dok je mećava sipila. Enivej, bilo je ukusno. Pomalo nezrelo, ali jednoga dana, kada sazrije biti će još slasnija. Ne volim previše ekstravagancije. Nastavit ću kasnije. Nemam volje. Južno od Drave nema mi ravnog. Hehe… i kao što moja slatka seka, najljepša leptirica, reče:

Ipak si ti bečka škola, a ne tamo neki dalmoš

Hvala što paziš na mene.


4.1.2006 18:05
Snoopy – birtija po mom ukusu:

* prostran sa dosta stolova
* zanimljiv iako omalen šank
* wecei na svakom kraju birtije koja se proteže u obličju nepravilna polumjeseca
* dovoljno intimnih kutaka kada poželiš povući se za intimniji razgovor ili navatavanje
* kvalitetan biljarski stol sa kvalitetnim, urednim štapovima
* F O T E LJ E; da sjedi se na foteljama!

Tu sam dočekao novu godinu «kršten» i pivom i šampanjcem. Istovremeno, vjerojatno sam bio i jedini frajer u gradu a koji je izašao sa četiri ženske na isto mjesto u isto vrijeme. Ivana i Suza…. Mmm…slatko… neodovljivo… očaravajuće… hehe… Teta Niksa, fala što imaš mašte; rijetka a cijenjena vrlina u ženskog bića. My sweet, sweet Eleonor… spasenje si mi pružila u trenutcima očaja i beznađa - hvala ti.

Nemo, kapetan Nemo; bejwulf ratnik: On je legendaran; naši planovi za biljarske susrete legendarniji. Sutra?! Subotom budi u gradu. Pun sam žetona. Džepovi mi otežali već…. Hehe… Poso je tsar.

Tko je taj pokemon?
To je Weksssiiiiiiiiiiiiii!
Weksi – neustrašivi pokemon. Njezin glavni napad je napad dobrotom i dobrostivošću svojom stoga je mnogo poznatija širokim masama pod imenom Dobrica. Njezino ponašanje treba promatrati uz sljedeću glazbenu podlogu «Bizet - Carmen-SuiteNo1-LesToreadors.mp3». Zveket njenih smeđih kovrčica je upravo nevjerojatno zaglušujuć kada u nevjerici ili srdžbi okreće glavom lijevo ili desno ili obrnuto, a njezino mrštenje ima upravo očaravajuće adiktivna svojstva. Voli brojeve. Voli se mrštiti na mene, a ja volim biti nafiksan. Ponekad…
Weksi ti si prava leginica! Koleginica za cijeli život i hvala ti što si dopustila da te upoznam.
Znam kako je formula krajnje jednostavna: TnaTreću (TakoTi&Treba).


Rijetki, dobri, probrani ljudi.

Ovo je samo dio sume osoba i osjećanja koji su mi nahrupili kroz zadnjih par stotinjak dana dvetišće i pete godine. Podrazumijeva se kako toga ima još, puno više još no o tome drugom zgodom i kasnije, naknadno… Sada znam kako sam švorc i da posjedujem obveze koje ne želim posjedovati. Bitna je sljedeća rečenica:


Kao što čitaš – ipak, živ sam…
Počni žaliti. I ja ću kasnije.