SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">




ponedjeljak, 26.09.2005.


[neka]: na moru je milina.izliječiš se.

pučina mojeg uma - sada.

[ja]: ja sam se razbolio. ali ja sam iznimka...
kao i obično - posebno prase.


(01:11 PM)



pola tri. opet. jebemu. opet sam budan. kao da nije dovoljno što sam nakupio nekih 120-130 sati interneta... but, hey... its never enough.
i kao što je netko u ranijim postovima naveo...ja sam zaista bolestan. neizlječivo. od sljedećeg tjedna neće više biti brljanja ovim virtualnim bespućima. više neće biti ostavljanja tragova po ovim krajevima... osjećam se tužno, jalovo, pomalo zabrinuto no ogorčeno.

volim glasnu glazbu. zato i nosim slušalice na svakom uhu veličine ličkog nakurnjaka. jebemu, kako će mi nedostajati ova glazba!!! kako će mi nedostajati moja tipkovnica koju nikada, ali baš nikada ne smetaju moje gluposti, moje grubosti... moja silovanja pretakanjem umotvorija u virutalni, kodirani oblik kojeg i ti upravo gutaš! mizerno.



Image Hosted by ImageShack.us


moja ratnica i moja dobra vila. my feary... postojim. i postojat ću. poput jednog od onih prokletih gargojla na tim divnim, divnim katedralama. baš poput njih. usamljen i šiban događajima vremena. dođi i spasi me... dođi. nedostaje mi tvoj tihi šapat i vragolasti smiješak. nedostaju mi tvoja promišljanja, tvoje riječi. kušala si... uštrcala otrov i pustila da rastače meko, osjetljivo tkivo divlje snage i strašne požde. nedostaje mi pomazanje tvojeg dodira. trebam te da probudiš borbenost u meni.
prepustila me kušnjama kojima se ne kanim opirati. jer što je sirova strast i ubojita sila bez mekog dodira Tvoje nježnosti?! što će mi um ako nemam za koga naume ostvarivati?!
ili budi... ili umiri daleko od mene.

- 02:25 - hračni nešto: (17) - printaj, rođo! - #

<< Arhiva >>