SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">




srijeda, 13.07.2005.

...death will be my bride...

osjećam se loše, no to nije ništa novo. tko se danas osjeća odlično, zadovoljno sobom i svijetom oko sebe?!
u poslijednja dva dana dosta sam putovao na potezu osijek - virovitica... tuga me obuzima kada vidim ovaj kraj kako propada, trune i gubi se poput ovog sunca što i opet iznova (20:07h) sprema se utonuti iza onih zelenih brežuljaka koje ljubi pogled s mojeg prevelikog prozora. da nema vinograda, jablanova i razbacanih vikendica zakleo bi se da ni sama prokleta irska nije toliko zelena!

zamislite grad od kojih 100-200 tisuća stanovnika kako bruji svojim životom jednostavno i mirno ispuštajući žagor iz svojih redovito punih ili bar polupopunjenih kafića. automobili stari između 3-7 godina starosti nadopunjuju prometnu strku uz tramvaje. neboderi. lijepe žene. tu i tamo pokoji grafit nijemo ponavlja jednostavnu istinu:

"OSIJEK - NEPOKORENI GRAD!"


pred dvadesetak godina bio je to zaista lijep grad. i sada je. poput ljepotice čija šminka se razmazala i raskeljala po inače prilično privlačnoj fizionomiji; nešto kao carmen electra nakon poljskih radova. takav dojam stječe se zbog svih onih oronulih fasada i truleži koja je dobrano rastočila drvene pragove i masivna vrata.
ovdje sam danas ostavio i posljednji pisani trag o svojoj sudbini.
nema me tko pogurati, nemam povlastica na račun roditelja - sve što postignem moja je zasluga.
a ostvario sam neuspjeh.

žudim za poljupcem. moj Anđeo je zauzet, a Čarobnica daleko...




(07:01 PM)
""zašto život nije lijep i ukusan kao ovaj paradajz što ga jedem????već opor i gorak ili trulo sladak.fuj""

- TaJChI, hvala što si dopustila ovaj citat...
- 21:02 - hračni nešto: (9) - printaj, rođo! - #

<< Arhiva >>