20 sati i isto toliko minuta (+6) je vrijeme kada sjedim u svojoj najudobnijoj i nadasve obožavanoj plavoj fotelji upijajući vonj nečije paljevine pomijašane s mirisom raskvašene zemlje.

naprosto obožavam ove ljetne prolome što pljušte i šušte praćeni grmljavinom dok tmasti crni oblaci sapinju nebo svojom teškom prisutnošću.
oblaci su plahta enormno velike postelje koja nikad neće biti rabljena, iskorištena, zgužvana, izdrapana i okupana znojem proizašlim iz strasti (spokojno-) divljeg vođenja ljubavi - zašto?!
ljubav dovoljno velika da zapuni tu silu prostora (još) ne postoji - zato...



sleeping with lions - the69eyes; vrst psalma "u hramu boli"...
zrikavci se madmeću sa zvonjavom obližnje kapelice, a Sunce kroči svojoj zlaćanoj smrti.

ne brinite, ja sam lud, nikad to nisam tajio.
pridružite mi se u mojoj mahnistosti.

Hehe... tako ugodno časkajući u ove sitne jutarnjo mračne sate moj kolega je iznesao dvije vrlo zanimljive opaske kojima se nisam mogao a ne nasmiješiti u njihovoj jednostavnoj konstrukciji, ali i krutoj istini:

(12:48 AM) :
dok smo mi gradili crkve u ninu, i pisali glagoljicom po baščanskoj ploči, po hebenoj europi je trčao hogar strašni


(12:52 AM) :
ma gadi mi se njihova finoća i tzv kultura. divljaci! oni bili u opancima i jeli uz vatru (obelix i asterix) a mi nosili kravate


p.s.
tony, ne zamjeri što sam objavio...

ja živim u 2005oj i ja sam individua koju su na kolektivan način podučavali individualnosti
samoinicijativno sam se razvio u iznimku te time evoluirao.
To vam je otprilike kao kada vam netko govori ili pokušava dotući izjavam tipa:
«moraš misliti svojom glavom!!»

k'o neki hebeni teletabis...
ili oni drugi…
zbunjen sam činjenicom da moj okoliš čine nižestanični organizmi.
Krajnje me razočarava spoznaja kako je sve oko mene jedno veliko, fuj i odvratno sirče. Toliko kiselo da spaljuje kožu i otupljuje inteligenciju. Na žalost, vidio sam i previše primjera koji su došli u doticaj s gore navedenom supstancom te su sada tek najmizernije papučice.

Ne, nemojte ih miješati s onim jednostaničnim organizmima o kojima ste učili za onih satova kada bi željni novih spoznaja (a kako drugačije?!) diskutirali o biologiji. Njihov naziv je potekao od njihovog drskog načina ponašanja koji se svodi na vrlo jednostavno pravilo gaženja drugih putem proizvoljnog nametanja vlastite vrijednosti kroz lažni i vrlo suegstabilni privid superiornosti.
Ne, to nisu bića s kojima ćete moći argumentirano voditi neku diskusiju već će vas odmah proglasiti čudakom, bolesnikom, pacijentom… pardon! – njihov vokabular ne poznaje te riječi niti konotacije koji su uz njih vezani kao jezikoslovne sastavnice.
To su bića koja će vas ponekad možda i mirno saslušati telećim pogledom u kojim se očituje «glup si idijote jedan jer te ne kužim a nesposoban/nesposobna sam da bi te čak pokušao/pokušala skužiti» da bi to isto ponovili pored pripadnika vlastite vrste vama iza leđa jer naravno, ne posjeduju nisu sposobnost da vam to osobno saopće.
Bića evolucijski čak i niža od amebe.

E kada ta raja zine… Seru li ga seru! Seru u tolikoj mjeri da ne samo da napune zrak i okolni prostor svojim ušljivim izmetinama nego se kroz ona njihova prozirna jadna, slabašna tijela obojena licemjerjem čini kako su i sami upravo to:
jedno veliko neizmjerno sranje!

Ne oni se ne čine kao jedno veliko neizmjerno sranje – oni to upravo jesu!
Šire svoj proljev čineći od vašeg prostora egzistencije jetku smrdljivu tekućinu gdje ukoliko ne prihvatite obrazac ponašanja istih vjerojatnost da ćete izgubiti svaku mogućnost opstojnosti je vrlo izvjesna. Dakle, izbor je jednostavan: umrijeti od smrada smrdeži ili pojmiti značenje izreke «..osjećati se k'o govno u kanalizaciji..».

Zar ih nitko nije upozorio kako zagađuju okolinu trošeći vaše vrijeme, diskovni prostor, neurone, opterećuju vašu konekciju?! Zašto ta hrpa govana i dalje šire svoje pizdarije i dan danas je misterij te sve je i opet prepušteno bihevioristima na proučavanje.

Ukoliko ste uspjeli pročitati i razumjeti sve do sada navedeno čestitam! Niste sami…

Ukoliko ste samo odskrolali do dna kako bi pročitali zaključak (ili još bolje, niste ni skontali kako svaki tekst mora imati zaključak nego ste samo naletjeli na njega) vama čestitam još i više! I vi znate da nipošto niste sami! Uživajte u onom što proizvodite!

Da ne osjeti…


…kako bešumno upijaju njegove nosnice…
…kako strmogljavljuje se niz ždrijelo…


Putuje svakom žilicom satrvene ljušture njegova bića pohotno, gladno,
asimilirajuće; bojeći i njegovu krvcu svojim bojama - ispunja ga!


…crna, teška, jetka, senzualna…


Noć.


Njištanje nadolazeće oluje i izvijanje trešnjine krošnje pod naletima vjetra.
Tihi topot kapi po limenom krovu užurbano trudi se zaglušiti grmljavinu.
Munja će od vanjske tmine učiniti dan… na trenutak.
Zvuci što paraju misli, svjetlost što privoli me sklopiti vjeđe.


Kad slabašnu toplinu skromni lampaš isijavati prestane:
Jeza me podilazi.
Strah me prožimlje poput tmine koja nemilosrdno nahrupljuje
penetrirajući tanane stijenke prozora spremna da oboji sobu u svoje boje noći.
Postoji li još oaza spokoja u razbacanim, proparanim mislima za pjesnika što
sniva?


Koliko još preostalo je?


…vrijeme kada doći će, opet…


Zarumenjen, uskoro okupati me bljedilom svog bezbojnog žutila.
Natjerati u smisao. Uzeti mi pero kojim drapam papire. Oduzeti mi Nju.


…proklet, anemičan, jedini i sveti…