Marketing
Pamik ©
Da ne osjeti…
…kako bešumno upijaju njegove nosnice…
…kako strmogljavljuje se niz ždrijelo…
Putuje svakom žilicom satrvene ljušture njegova bića pohotno, gladno,
asimilirajuće; bojeći i njegovu krvcu svojim bojama - ispunja ga!
…crna, teška, jetka, senzualna…
Noć.
Njištanje nadolazeće oluje i izvijanje trešnjine krošnje pod naletima vjetra.
Tihi topot kapi po limenom krovu užurbano trudi se zaglušiti grmljavinu.
Munja će od vanjske tmine učiniti dan… na trenutak.
Zvuci što paraju misli, svjetlost što privoli me sklopiti vjeđe.
Kad slabašnu toplinu skromni lampaš isijavati prestane:
Jeza me podilazi.
Strah me prožimlje poput tmine koja nemilosrdno nahrupljuje
penetrirajući tanane stijenke prozora spremna da oboji sobu u svoje boje noći.
Postoji li još oaza spokoja u razbacanim, proparanim mislima za pjesnika što
sniva?
Koliko još preostalo je?
…vrijeme kada doći će, opet…
Zarumenjen, uskoro okupati me bljedilom svog bezbojnog žutila.
Natjerati u smisao. Uzeti mi pero kojim drapam papire. Oduzeti mi Nju.
…proklet, anemičan, jedini i sveti…
Post je objavljen 22.06.2005. u 20:41 sati.