Voodoo Doll's Hiding Place

29.01.2007.

I can fly so high, I can fall so deep

Daleko, daleko
Iza sedam mora, sedam gora tamo gdje su tete sa sedam bora (samo na licu) živjeli slonići...
Mnogo slonića!
Slonićiiiiiiiiiiiiiiii!
Jedan je od njih bio žut. Žut ko limun...bar dok je bio jako mali, a poslije je poprimio onu neku pastelno-žutu boju. Imao je plavi repić frčkav ko u pajceka.
Najbolji mu se prijatelj zvao Slonko i on je bio ružičast. Imao je naviku učestalo se pojavljivati kada bi netko pušio travu. No slobodno je vrijeme provodio sa našim žutim slonićem.
On je bio jedini žuti slonić u krdu, svi su ostali bili ružičasti i zato nitko osim Slonka nije voljeo našeg žutog slonića. Svi su ostali bili korumpirani i primitivni slonovi.
Jednoga su se dana Slonko i naš žuti slonić šetali uokolo...
I izgubili se.
Tako smo dobili žutog izgubljenog slonića.
Koji voli papati mrkve.
On jako voli papati mrkve. I smatra da mu je životna misija pronaći najveću mrkvu na svijetu....i pojesti ju-naravno.
I tako su on i njegov prijatelj Slonko krenuli u potragu za najvećom mrkvom.
NAJVEĆOM MRKVOM!
I tragali su za njom, tražili dugo dugo dugo dok se nisu umorili negdje u pustinji.
Daleko od sedam mora. Daleko od sedam gora. I još dalje od teta sa sedam bora (samo na licu)
"Jao žuti sloniću, što ćemo sad?" upita Slonko
Naš ga je žuti slonić pogledao i rekao:
"Tražiti ću mrkvu."
I tako je on napustio Slonka. Slonko je rekao da će se opet vidjeti u krdu ružičastih slonića, no naš se žuti slonić nije namjeravao tamo vratiti.
I tako je otišao od Slonka, vjernog prijatelja.
Tražio je dan i noć, sedam dana, sedam tjedana, sedam mjeseci i tada je-u jednoj rupi-ugledao mrkvu tako veliku da je bila veća od najvećeg ružičastog slonića u njegovom bivšem krdu (a vjerujte mi, taj je slonić bio velik).
Naš je žuti slonić potrčao i zagrizao mrkvu, jeo ju je i jeo, veselo, veselo.
I taman kad ju je slistio pojavilo se njegovo krdo.
Mnogo slonića žute boje, sa plavim repićima frčkavima ko u pajceka.
Pozivali su ga mašući mrkvama.
Sav je sretan ostavio ostatke najveće mrkve na svijetu i pridružio se ostatku bezimenih žutih slonića sa plavim repićima frčkavima ko u pajceka.
Mogao se zakleti da je iza stijene vidio Slonka kako se farba u žuto.
No možda mu se halucinira od mrkve. Ipak je bila veeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeelika.
I tako je on nastavio sa krdom, dok nisu došli iza sedam mora, sedam gora, tamo gdje tete imaju sedam bora (samo na licu) i sreli su ružičaste sloniće.
Sprijateljili su se s njima i počeli uzgajati genetski modificirane mrkve.
I naš je žuti slonić sa plavim repićem frčkavim ko u pajceka bio sretniji nego ikada u životu.
Kraj





Ova priča nema pouku
Za: Psycho Princess

02.01.2007.

Don't want to live in a dream one more day

Nije me bilo neko vrijeme, nisam vam čak ni na komentare odgovarala što moram pod hitno popraviti, samo da prvo napišem ovaj post...ne toliko edukativan, ne baš hvale vrijedan, ali moj...=)
Jer iako sam rekla da neću objaviti post u blagdansko vrijeme jer će takvih u to vrijeme biti mnogo, odlučila sam objaviti post netom nakon završetka pravih 'blagdana' s malo..malo...malo drugačijom tematikom...
Osvrnut ću se na nešto što me goni već nekoliko dana (izuzev duhova u mojoj glavi)...
Nakon što sam sa svojom obitelji na naš već pomalo tradicionalan (nema veze sa općeprihvaćenim tradicijama) način provela blagdane uvidjela sam da nešto u mojoj glavi ne štima...
Za ovaj se post ne želim truditi pronalaziti slike stoga molim vizualiste (jel se to tak veli?) da ne gledaju zbog fensi sličica...koje ja zapravo nikad nemam...

I prije svega...sretna vam nova godina...nadam se da će vam bit bolja neg prošla...kak veli ona neka mutava teta...Saturn je pozitivan u svim znacima =P

Dok sam bila manja, čak ne i toliko mlađa neg sam sad blagdani su bili tako kul...ono, bor koji svijetli, sve žicaš da ti daju da metneš koju kuglicu ili onu neku "srebrnu" pticu s ravnim "četka" repom, pa dedeke mrazeke koji su uvijek bili na dnu bora jer više nisam mogla ni doseći jer se nalazio na jednom stolu. Izvlačenje umjetnog bora od metar pedeset, bora koji je star ko ja i koji je uvijek ležao u kutiji ispod sestrinog bivšeg kreveta. Ove mu je godine otpala prva grana...iščupao ju moj stari...
Bilo je slučajno...
Pa zatim (u zadnje vrijeme) čekanje ponoći kako bi otvorila poklone (to je bilo nakon što mi je došlo u glavu da nema Djeda Mraza) koji nikad nisu bili nešto posebno ali značili su puno...i zapravo uvijek bi svatko pogodio što želim...
Sjećam se samo jednom da su se moji starci porječkali oko lampica...pa su to izgladili...
I Nova Godina...
U kak je to bilo kul...
Mogla sam ostat budna do ponoći...fensiiiiiiiiiii...
Dobro, ne želim da pomislite s kolikom klinkom imate posla ali sad govorim o onome kad sam još zaista bila mala...
I vatromet...nikad ali baš nikad nije bio nešto no uvijek je bio sjajan...
Ta svjetla su me fascinirala...
A neobično je...i tužno kako čovjek promijeni pogled na sve...kako je sve bilo lijepo i bezbrižno...katkad mislim da je i bilo...pa kako smo ja i moja sestra narasle ljudi su se uozbiljili...a možda su uvijek bili ozbiljni, a dječji um to sve vidi sa svijetlije strane...sa neke svoje sanjarske strane...
Ja više ne sanjarim...ne u blizini drugih...ne tako da se vidi...ne sva okupirana snovima...snovi su se pretvorili u ideje...
Blagdani su poprimili novo lice...
I hoću da sve bude po starom, svjesna da je ovako kako je sad bilo i prije...hoću da to sve poprimi ljepotu koju je imalo u mojim, tada još izrazito dječjim, očima...
Vidite, prošli je Božić bio koma...
Svaki je zasad koma...
Bor...mislim da nam više ne treba...dodatan stres...kao da ga kitimo za mene i sestru..kao da inače ne bi...kao da ga kitimo za one vrtićke curice koje su mu se tako davno prije tako jako veselile....
Jer se moramo svaki put sukobiti oko raznih stvari...stres strest stres...=(
Pokloni...više se nikome ne sviđaju...poznajem svoju obitelj, poznajem svoje prijatelje, ja znam što oni žele a to im nisam u mogućnosti pružiti...ono što sam u mogućnosti...jednostavno nije dobro...
Ja shvaćam da želim previše priželjkujući onakav entuzijazam kakav mislim (naznaka na MISLIM) da primijećujem na drugim ljudima kad vide što su im drugi poklonili...
Znate ono kiselkasto 'hvala'?
Zatim su još svi u svijetu Ivane male pametne curice koja tvrdi da želi biti balerina...
Dobro, nije bed...moji roditelji su svjesni da je taj svijet umro...al od bake sam dobila rozi lak za nokte
Starci su mi darovali tarantulu na daljinsko...djetinjasto...ali kul
A darovi su samo mali dio onoga što bi blagdani trebali biti, zar ne? Zato se ne želim nikad žaliti na njih jer netko je to platio, ak i nije bar se sjetio da će mi nešto dati iako ga nisam puškom tjerala il nešto...
I Nova Godina...
Postala je čekanje s obitelji...kao i svaka obična večer uz "veselo" 'sretna Nova Godina' kad digitalni sat na videu pokaže tri nule. I neki truli vatromet sa školskog igrališta...iako ga je više...to nije vatromet kakav je prije bio...nije i nije...
Znam da je ljepši...
Ali nema ono čarobno svjetlo kakvo se nekad odražavalo u očima male petogodišnje curice

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Hoćeš ili nećeš komentare?