Nije me bilo neko vrijeme, nisam vam čak ni na komentare odgovarala što moram pod hitno popraviti, samo da prvo napišem ovaj post...ne toliko edukativan, ne baš hvale vrijedan, ali moj...=)
Jer iako sam rekla da neću objaviti post u blagdansko vrijeme jer će takvih u to vrijeme biti mnogo, odlučila sam objaviti post netom nakon završetka pravih 'blagdana' s malo..malo...malo drugačijom tematikom...
Osvrnut ću se na nešto što me goni već nekoliko dana (izuzev duhova u mojoj glavi)...
Nakon što sam sa svojom obitelji na naš već pomalo tradicionalan (nema veze sa općeprihvaćenim tradicijama) način provela blagdane uvidjela sam da nešto u mojoj glavi ne štima...
Za ovaj se post ne želim truditi pronalaziti slike stoga molim vizualiste (jel se to tak veli?) da ne gledaju zbog fensi sličica...koje ja zapravo nikad nemam...
I prije svega...sretna vam nova godina...nadam se da će vam bit bolja neg prošla...kak veli ona neka mutava teta...Saturn je pozitivan u svim znacima =P
Dok sam bila manja, čak ne i toliko mlađa neg sam sad blagdani su bili tako kul...ono, bor koji svijetli, sve žicaš da ti daju da metneš koju kuglicu ili onu neku "srebrnu" pticu s ravnim "četka" repom, pa dedeke mrazeke koji su uvijek bili na dnu bora jer više nisam mogla ni doseći jer se nalazio na jednom stolu. Izvlačenje umjetnog bora od metar pedeset, bora koji je star ko ja i koji je uvijek ležao u kutiji ispod sestrinog bivšeg kreveta. Ove mu je godine otpala prva grana...iščupao ju moj stari...
Bilo je slučajno...
Pa zatim (u zadnje vrijeme) čekanje ponoći kako bi otvorila poklone (to je bilo nakon što mi je došlo u glavu da nema Djeda Mraza) koji nikad nisu bili nešto posebno ali značili su puno...i zapravo uvijek bi svatko pogodio što želim...
Sjećam se samo jednom da su se moji starci porječkali oko lampica...pa su to izgladili...
I Nova Godina...
U kak je to bilo kul...
Mogla sam ostat budna do ponoći...fensiiiiiiiiiii...
Dobro, ne želim da pomislite s kolikom klinkom imate posla ali sad govorim o onome kad sam još zaista bila mala...
I vatromet...nikad ali baš nikad nije bio nešto no uvijek je bio sjajan...
Ta svjetla su me fascinirala...
A neobično je...i tužno kako čovjek promijeni pogled na sve...kako je sve bilo lijepo i bezbrižno...katkad mislim da je i bilo...pa kako smo ja i moja sestra narasle ljudi su se uozbiljili...a možda su uvijek bili ozbiljni, a dječji um to sve vidi sa svijetlije strane...sa neke svoje sanjarske strane...
Ja više ne sanjarim...ne u blizini drugih...ne tako da se vidi...ne sva okupirana snovima...snovi su se pretvorili u ideje...
Blagdani su poprimili novo lice...
I hoću da sve bude po starom, svjesna da je ovako kako je sad bilo i prije...hoću da to sve poprimi ljepotu koju je imalo u mojim, tada još izrazito dječjim, očima...
Vidite, prošli je Božić bio koma...
Svaki je zasad koma...
Bor...mislim da nam više ne treba...dodatan stres...kao da ga kitimo za mene i sestru..kao da inače ne bi...kao da ga kitimo za one vrtićke curice koje su mu se tako davno prije tako jako veselile....
Jer se moramo svaki put sukobiti oko raznih stvari...stres strest stres...=(
Pokloni...više se nikome ne sviđaju...poznajem svoju obitelj, poznajem svoje prijatelje, ja znam što oni žele a to im nisam u mogućnosti pružiti...ono što sam u mogućnosti...jednostavno nije dobro...
Ja shvaćam da želim previše priželjkujući onakav entuzijazam kakav mislim (naznaka na MISLIM) da primijećujem na drugim ljudima kad vide što su im drugi poklonili...
Znate ono kiselkasto 'hvala'?
Zatim su još svi u svijetu Ivane male pametne curice koja tvrdi da želi biti balerina...
Dobro, nije bed...moji roditelji su svjesni da je taj svijet umro...al od bake sam dobila rozi lak za nokte
Starci su mi darovali tarantulu na daljinsko...djetinjasto...ali kul
A darovi su samo mali dio onoga što bi blagdani trebali biti, zar ne? Zato se ne želim nikad žaliti na njih jer netko je to platio, ak i nije bar se sjetio da će mi nešto dati iako ga nisam puškom tjerala il nešto...
I Nova Godina...
Postala je čekanje s obitelji...kao i svaka obična večer uz "veselo" 'sretna Nova Godina' kad digitalni sat na videu pokaže tri nule. I neki truli vatromet sa školskog igrališta...iako ga je više...to nije vatromet kakav je prije bio...nije i nije...
Znam da je ljepši...
Ali nema ono čarobno svjetlo kakvo se nekad odražavalo u očima male petogodišnje curice
Post je objavljen 02.01.2007. u 20:51 sati.