Voodoo Doll's Hiding Place

27.11.2006.

Make me see...make me be...make me understand you're there for me

Hei!
Opet ja...ja ću se (ponovo) duboko ispričati što se ne javljam jer mi to zaista u zadnje vrijeme ne ide...nekako sam presušila s idejama za duge i kreativne posteve...a...možda i nisam???

Joj kak mi je fensi ova sljikica...mutavoooo...
U zadnje vrijeme dešavaju se mnoge stvari koje mi jednostavno raspaljuju maštu...a nisu čak ni posebne...neki lik, neki pokret, nešto, bilo što, i dođe mi da uzmem olovku i zapisujem...nikad nisam bila tako živa...jednostavno ne mogu prestati pisati...
Inspirirana gotovo ničim, to ništa me budi iz umora...najgore je kad samo najednom, usred noći, dobijem ideju...ali ne želim, ne mogu se ustati da ju zapišem, i sretna sam ako ideja poživi u mojoj glavi do jutra...
Dobre sam volje...nekako sam cvrkutava...hehe...štrefil me slag...LOL
Danas sam bila na portici mi dragoj...i ovdje je dokaz da čovjek može umrijeti od dosade...morala sam budit kompanjona da stisne gumb za vrata...tri puta...hehe zaspo čovjek, a ja se pokušavam sjetit kak se zove ona ruska igra kad ideš nožem među prstima pa ak se upikneš gejm ouver?...to sam igrala samo s kemijskom...
Sva sam plava od kemijske...
Ne ide mi...pa je kompanjon zaključio da sam luda...i nastavio spavat...ali probudila sam u njem novu ljubav...prema kornu...hihihihi...
Bolje to neg nastava...
Uglavnom, oko nas su se muvala dva tipa na civilnoj...išli su mi na nerve (kako kaže jedan lega za kojeg brijem da je gej)...
Uglavnom, što sam htjela reć...

Ispitivo me frend....koji su ljudi opasni, koji nisu...
I začudila sam se kad mu nisam znala reći...nisam znala što da kažem čovjeku...tražio me da mu nabrojim par ljudi kojih bi se trebao kloniti...ja to nisam znala...
Bar ne poimence...
Upstalom, toliko ih je...svi povezani, jednom se zamjeriš, stotinu drugih te napadaju...
Jako je neobična situacija u kojoj se mnogo mojih prijatelja nalazi...ili u kojoj su se nalazili...naime, većinu njih je netko maltretirao od tzv. "jačih"...ne mislim na one kul ljudove koji samo prođu...ne, tu mislim na one koji se razmeću snagom...
Jedan od mojih boljih prijatelja...jako tvrdoglav, ne voli kad netko kaže "Isuse..." jer se onda buni zašto ga tako zovemo...čudak...ali ponosan čudak...
I zato što je tako neobičan, mnogi su zapeli za njega...imao je mjesecima problema i on i njegovi bliži prijatelji...njegovom su najboljem frendu maznuli bicikl...
A moj se frend inatio...iako su već mnogi bili u strahu i za njega i za sebe, s vremenom su ga ostavili na miru...
Jesam li vidjela ljude koji su ga gnjavili kasnije...nisam...
Da li bi ih trebala spomenuti mom uspavanom kompiću? Nisam mu znala reć...
Strahota...
Ivee sjedi na dvije stolice..to jest na jednoj trenutno jer je prenespretna da sjedi na dvije istovremeno jer obje imaju rukohvate al nisam mislila na te stolice...
Zaljubljena je u dva dečka...
Dugo ništa...
I sad najednom DVA...đizus...
A nije onaj uspavan kompić...on me danas namaltretiro...jooooj...
Baš sam čudna..neobičan je to filing...
I još jedna stvar...na dijeti sam...već osam dana...i ništa...
Ništa
NIŠTAAAAAAAAAAA...
=(=(=(=(=(=(=(=(=(
A dobro, imam prevelika očekivanja...
Ništa sad...javim se kad dobijem ideju za postom...
Bajbaj

27.11.2006. u 13:42 • Spit it out-35 • Neka printer bljuje • Lojtra

16.11.2006.

I will make it go away...can't be here no more...seems this is the only way...I will soon be gone...these feelings will be gone

Bok...
Vjerovali ili ne udaram po tipkovnici (kako bi moj strai reko: Šta ju tučeš)

Nema mnogo zanimljivih stvari u mom malom životu osim kaj sam se danas riješila moje trenutno najveće brige (a sad ćete svi shvatiti kako ja nemam briga) a to je...nemam ocjenu iz povjesti...zločesta ja...ali sam dobila pet....mwahahahahahahaha...navodno sam tak znala da se zablejala u mene ko u tele...al ja sam gledala u prozor ko da su na njemu odgovori...ja sam moćna...

Pa smo trebali pisat test iz matematike...a nismo...jeeeeeeeeeeeeee
Pa smo pisali zadaćnicu...još nikad nisam napravila tako dobar, snažan i pomalo kontroverzan tekst...odličan je...
A dobit ću tri jer "to nije ono što je ona tražila! Ocjene iz pismenosti visoke ali fulala si temu..."
Kako od kiše dobiti ubojstvo?...bez silaženja s teme?...mwah...puknuta profa
Nadam se da bu dobro...sad još malo pa ocjene iz bajolođi...
Jedan-dva-tri...četvorku...hahahahahahahahahahaha..moš mislit...
Znate, trebala bi se prijavit na kviskoteku...
Ulažem veto i džoker zovi-zovi, a ti si najslabija karika...te dobivam kviska...
No dobro, zadnja je rečenica koma...
Moja seka ima čvrgu...hihi...jadna ona...

A ja nemam ideje za dobar i pošteni post poput prošloga...kmeeeee...mda...
Kaj htjedoh da kažem...
Dobila sam lijepu knjigu o crtanju...ali sadrži previše geometrije, a premalo mašte. Milsim, kaj knjigu briga hoću li crtati glavu sto puta veću od tijela...tak da sad imam(o) dvije knjige...jedna moja jedna sekina...obje navudrene...hehe
Metla sam sestri na blog...kak bi to ona rekla...kopivrajt...ilitiga...nemreš kliknit desni klik..pokazala sam joj da to nema veze s mozgom jer sve može skinut ako stine gore na view, a zatim source, na što je ona odvratila da se nitko toga neće sjetit...
Aha...jea, vrajt...
I moj je tatek kupio knjigu o html-u...koje bu meni valjda vrlo korisna...=(...sumnjam...
Al zanimljivo je...kak početak cijeli znam i bez knjige....hihihihihihihihihihihihihihihihi
Dobila od Korna Untouchables (još davno)...i sad se zaludila...ja sam stalno zaluđena...već vam pun kufer toga...
Enivej...moja škola ima portu...kao i svaka poštena škola, ne...al naša je škola tak dobra pa smo mi svi šemse da ne bi oni morali bit...a dan kad bi ja trebala bit šemso s jednim fora likom kojeg ću davit sa muzikom...ajd pogodite...profači štrajkaju...a u pič...mislila sam reč pin...pinokio...a u pinokio...ovaj pinokia...
Papam keksiće...niko mene ne voli...
Gledala sam queen of the damned (napokon!) i-razočarala se...
Osim kvalitetnog soundtracka (čitaj-Jonathan) i zgodnog glavnog glumca (iako su me svi popljuvali u vezi toga...svi osim best frendice) film je shit...a svejedno ga ne prestajem gledati...ak ništa zbog pjesama i glavnog glumca...hihi

Kety će shvatit ovu sliku..hihi...možda neće...pa ću joj objasnit kad se vidimo...hihi...oke...hihi...
Dobro...ja se nadam da ću uskoro doći s gajnc novom idejom...samo da znate da sam dobro, da mi je lijepo...da vas sve volim, pufam, grlim i da sam bila na martinju s frendicom i da sam se ODUŠEVILA iako se nisam pošteno naspavala otad...hm...a šta se može...
Pa-pa

16.11.2006. u 14:42 • Spit it out-25 • Neka printer bljuje • Lojtra

02.11.2006.

I'm dying tonight...

Zdravo!...LOL
Inspirirana danom Svih Svetih odlučila sam ze za ovaj krajnje edukativan i poučan post svima vama koji mi planirate jednoga dana doći na sprovod...
Opisati ću svoju već pomno isplaniranu smrt i život nakon njega. Pa da počnem...eto, prvo da naglasim da sam izuzetno mlada, vjerojatno mlađa od većine koja ovo čita...volim život, volim ga živjeti, nemam suicidalne misli, vesela sam, nemam namjeru umrijeti dok se ne smežuram i dok živa ne počnem trunuti...mwahaha...tako da ovaj post nema APSOLUTNO nikakve veze s mojim (ne)mogućim samoubojstvom, nekom smrtonosnom bolešću ili mutavom predviđanju da će me udarit grom iz vedrog plafona dok ću ić na WC...ja jednostavno volim misliti o svojoj smrti...
Pa za svaki slučaj ako to bude uskoro, a i ako ne bude...tu je par smjernica za ubuduće...
Prvo...hospicij...tema o kojoj se tranutno raspravlja naveliko pa ću ju i ja spomenuti...
Priznajem, treba se brinuti za umiruće, i sljedećim se rečenicama ni na koji način tome ne izrugujem...ali pošto sam ja živa, a sve što je živo jednom i umre, tako sam i ja-umiruća...svjesna sam da ću umrijeti i to od mene nitko ne smije skrivati...jeste čuli? NITKO...a ako sam umiruća osoba, (s time, to ste i vi) onda zaslužujem posebnu njegu...od danas mi svi moraju ispunjavati svaku želju za svaki slučaj ak sutra ne umrem...
Šalim se...
Ako kojim slučajem budem na samrti i toga budem svjesna...nek se pidržavaju par jednostavnih pravila o tome da me moraju poštivat kao osobu iako vegetiram i sve bude oke i neću vas proganjati nakon što umrem...
Dalje...moja smrt...pa ovako...neko sam vrijeme brijala u glavi da će me puknuti auto prije tridesete i teško mi je zamisliti moj život poslije ovoga...tojest onaj odgovoran, odrasao život...zapravo, neću o tome trenutno misliti...ali tek tako, nisam mogla vidjeti sebe kao ženu od četrdesetak godina koja polako živčani pred menopauzu...
Sad mi je to već glupo i želim živjeti čim duže iako je u današnjem svijetu kriminala i hladnokrvnih ubojstava veeeelika vjerojatnost da će me netko koknut nasred ceste iz čistog mira jer sam mu antipatična...
Neću se ubit...osim ak sam u pms-u...molim da me pripazite u to vrijeme...nisam sva svoja (šala)...a i ako ću se ubit-progutat ću tablete...
Poanta-ostat ću cijela...
Sad dolazimo do bitnog dijela...
Ne želim biti kremirana, to neka upamte svi...koji me poznaju i ne poznaju...naime, imam neki strah od vatre i koliko god mrtva bila nemam namjeru da me palite...moja izričita želja i ako ju ne ispunite, povrijedili ste pokojnicu...
Dakle, želim biti zakopana, a glupo mi je da me zakopate ako će me netko/nešto raskomadati...dakle, pazite da sam u jednom komadu, a ne budem li, zaljepite me nekim ljepilom (zapravo, sestra bi to mogla selotejpom ako se ne usmrdim)...
Ako mi fali dio tijela napravite ga od plastelina, drva, metala, tkanine, plastike, nije me briga, ali ako ga već ne možete naći i prilijepiti onda ga napravite od nečeg drugog...
Nađete li taj dio tijela, molim, vratite mi ga...

Zatim, moja odjeća... obucite me u crno...po mogućnosti u onu lijepu haljinu u koju ne stanem...neka budem okružena krvavo crvenim baršunom u crnom lijesu...
Gdje da me pokopate? To me nije briga, glavno da me posjećujete...SVAKI VIKEND...ako ne možete, onda svaki drugi, ako ste izvan grada onda svaki mjesec, u drugoj državi svaku godinu, na drugom kontinetu...hm..uskoro ćete mi se pridružiti...
Zatim, moj grob...to jest spomenik...lijepo...crni...sa srebrnim ukošenim slovima...na njemu će pisati...što će već pisati...taj dio još nisam usavršila...nešto kao...
ma, premorbidno za internet...pisat će u oporuci...časna riječ...
Zatim...neka iza mene raste drvo...bilo koje drvo...može i kaktus...to mi se više sviđa...neka me grobar posjećuje dvaput dnevno...tako, da mi pravi društvo...
Sa mnom zakopajte...nekog dečka...hehe...ne, mp3 player, da mi ne bude dosadno...i smise2 po mogućnosti, ako uspijete ugurati kompjuter...da baš ne umrem od dosade (LOL)
A sad ono najbitnije...moj sprovod...računam otprilike da ću umrijeti prva...onak, za svaki slučaj...pa...svi ste pozvani...rekla sam prijateljici da kad umrem ostavi na mom blogu datum, vrijeme i mjesto mog sprovoda (pod uvjetom da će moj blog tad još i postojati...ako će više biti interneta i bakterije neće vladati svijetom jer je domestos uništio njihovog malog ljigavca...lijepo nam je rekao da s njim nema šale)....

Svi mi morate doći obučeni u šareno...
Imate li na sebi išta crno u tom trenutku, bez obzira koliki mi aranžman donijeli (zapravo, to je još veći minus) ne možete ući...koliko god htjeli...
Naime, većina ljudi vjeruje da se poslije smrti odlazi na bolji svijet (u ovom slučaju, raj)...ako ste poklonici ove tvrdnje molim da mi na sprovod dođete "obojani"...jer...
Vjeruje se da osoba nakon smrti odlazi u raj...dođete li na moj sprovod u crnom znači da niste sretni zbog mene, da ste sebični i tugujete jer nisam ostala s vama na ovom UŠLJIVOM svijetu...to dokazuje da ste djetinjasti, da mislite samo na sebe, da se ne možete veseliti mojoj sreći...suze i tuga su dopušteni, to je razumno...ali voljela bi da to odjećom ne pokazujete....možete doći u sivom ali ne i u crnom...molim da se tog pravila držite i kad ćete me obilaziti...svaki vikend...
Znam da će to teško pasti svima vama koji nosite isključivo crno već godinama, vjerujte i meni bi...ali kvragu UMRLA SAM, POŠTUJTE ME!
Hvala...
Cvijeće...crveno i bijelo...pošto vam je crno i plavo teško nać a da nekak zgleda...al ko zna kakvog bu cvijeća bilo dok ja umrem...ne puno cvijeća...jer nisam neki ljubitelj...
Hrpa svijeća...to već volim...ali pazite da su zatvorene...jer se divim vatri iz daljine...
Molim da mi se na sprovodu puštaju moje omiljene pjesme, već će ljudi znat koje su to...
Također molim da karmine budu vesele, da svi plešete, pjevate, nažderete se ko nikad u životu...i da ispunjavate svoju obvezu dolaženja jednom tjedno...jer znate, teško je cijelu godinu biti sam, pa makar bili pokojni...
Sjećajte me se i neću vas ignorirati kad mi dođete..tamo gdje budem već bila...=))