utorak, 17.11.2009.
Usamljenost smrdi
Nakotile se stvari koje me muče, a nikako uhvatiti vremena da ih istresem "pred veliku gomilu nepoznatih ljudi i to na Internetu." (vidi "Opis bloga" desno)
Muči me nedostatak sugovornika koji bi dijelili moje mišljenje da nema spomena vrijedne razlike između komunikacije uživo nasuprot komunikaciji tekstualnom porukom, elektroničkim pismom i inim komunikacijama ne-uživo.
Moj je novi posao, na čijem sam dobivanju naporno i predano radila, bivanje profesionalnim podilaziteljem. To mi ne smeta, naprotiv - to je vrhunac mog dosadašnjeg nastojanja da pobijedim svoje granice. Volim svoj posao. Voljela sam i sve koje su me doveli do ovog, ali ovaj volim najviše i ovaj mi daje najviše. Kad se ujutro probudim, zatičem sebe kako si u ogledalu uz osmijeh govorim; "Hot damn, babe! Now you've really outdone yourself!"
Velik dio radnog dana provodim u autu, što je još jedna stvar koju obožavam jer osim uništavanja stresa to vrijeme provedem uz svakodnevno rastuću kolekciju glazbenih albuma. Uz to i moju pomamnu potrebu da dopunim ono što sam čula činjenicama s švedskog stola na internetu pomalo postajem osoba koja nema s kim razgovarati jer svi izbjegavaju štrebera.
Neuključivanje u fandome i sektaštva bilo koje vrste nadalje smanjuje bazen sugovornika.
Dovraga.
