četvrtak, 28.05.2009.
Reaping Havoc
Gledam ponovo Dead Like Me.
Polako.
* * *
George: Why do I keep losing all the things and people that I care about?
Rube: That's what life is, Peanut.
* * *
Tek mi je sad jasno da je nekim ljudima ovo nepobitno tužno.
petak, 22.05.2009.
Lijepo je dobro
Rekao je nekad davno Albert Einstein:
"Zdrav razum je zbrika predrasuda stečena do osamnaeste godine.",
a pod posljednjim postom ovdje kaže Dra. Mo. Junac:
"ne znam otkud ti da je ova posljednja tvrdnja "kulturološki sasvim prihvatljiva"... nemoj vjerovat predrasudama."
Njegov je nastup korektan i nemam ništa protiv njega, ni osobno ni u načelu. Nije mi teško objasniti otkud mi pomisao da je za žene* ljepota važnija od sposobnosti. Krenula sam pisati elaborirani odgovor, ali glupo mi je prepričavati nešto što par klikova u Google tražilici može razjasniti. Konceptualno, pitanje se može razložiti na nekoliko dijelova:
Zapadne kulture, uključujući i našu, velik naglasak stavljaju na ljepotu. Posljedično, ljepota i predrasude povezane s ljepotom su prilično istraživane paradigme kako u evolucijskoj tako i socijalnoj psihologiji, psihologiji medija, pa čak i edukacijskoj. Nekoliko zgodnih linkova za informiranje su eto, ovdje:
http://www.buzzle.com/articles/the-psychology-of-beauty.html
http://psychology.wikia.com/wiki/Beauty
Jedna od najzgodnijih predrasuda o ljepoti je predrasuda "Lijepo je dobro". Zadivljujuće, netko je preveo članak originalnog istraživanja na hrvatski i možete ga pročitati ovdje.
Ustvari jedino što je u mojoj tvrdnji pomalo klimavo je ono na što je upozorio propheta nemo; to što sam napisala da je to trenutačno kulturološki prihvatljivo. Ne radi se o trenutku od dana, mjeseca ili godine. Radi se o vrlo dugom nizu trenutaka i sve većoj perceptivnoj uočljivosti te "kulturološki prihvatljive" činjenice.
A zašto ja mislim da je to sve više uočljivo?
Zbog rastuće nemogućnosti definiranja sposobnosti/nesposobnosti. Pomodno inzistiranje na individualizmu i sve ubrzaniji tempo života koji posljedično dovodi do nedostatka osjećaja pripadanja, alijenaciji i naučenoj bespomoćnosti i najbizarnijem (a ipak tako razumljivom) fenomenu - kulturi žrtve.
Da ne palamudim puno, ovdje je jedan izuzetan članak sa Spikeda koji me stvarno natjerao da preispitam neke svoje predrasude.
*(za žene više, ali i za muškarce također - da se razumijemo)
utorak, 19.05.2009.
Nije fer?
Svatko ima svoja zadovoljstva, a jedno od mojih najvećih je promatrati gdje ljudi povlače crtu.
Ova pjesma gđice Allen, osim što je vrlo zarazna i zabavna vrlo zorno pokazuje TANSTAAFL. Svi, u svim odnosima, mijenjamo nešto za nešto prema osobnim mjerilima. Nije u pitanju samo "ženska spika" ili trenutno pomodna stvar - ali trenutačno je više uočljiva - to da "gospodin savršeni" gledan kroz prizmu sebičnjaka u krevetu isti trenutak gubi ama baš sve od svoje prvobitne savršenosti. S druge strane, trenutačno je kulturološki sasvim prihvatljivo da je ženska totalno nesposobna, ali ako izgleda privlačno ona je savršen izbor.
Fascinantno.
petak, 15.05.2009.
Zgrabi pare i trč', trč', trč'
Čitam danas na Forbesu zanimljiv članak o tome "Kako članu obitelji posuditi novac" i što dalje čitam to manje mogu vjerovati kolika je zavrzlama raspolagati vlastitim novcem.
Nisam stručnjak i ne znam kakvi su točno naši zakoni koji reguliraju ovu tematiku, ali vrlo sam zaintrigirana; ako se nađe neko stručan, a voljan reći par riječi o tome u komentarima - jako bi me razveselio!
četvrtak, 14.05.2009.
Najbolja ideja ikad!
Randall Munroe nikad ne omane, ali ovo ... ovo je najbolja ideja ikad (ili bar najsmješnija).
utorak, 12.05.2009.
Pletene stopalice
Nakon razdoblja testiranja konačno sam uspjela isplesti potpuno funkcionalne čarapice stopalice, veličine i oblika kakav sam željela!
Sad sam zadovoljna kak pajcek vu blatu 
Napravljene od pamučnog konca, metodom "od prstiju nagore", na bambusovim dvovršnim iglama broj 2, koristeći Judy's magic cast-on.
ponedjeljak, 11.05.2009.
Star Trek
Gledala sam Star Trek u subotu.
Kad sam pričala da idem u kino rekli su mi da su fanovi bijesni i da, ako sam fan, i mene slijedi ista sudbina nakon gledanja.
To bi bilo sasvim točno da je JJ Abramsov Star Trek - film. Ali on to nije. To je dvosatni hommage Star Trek fandomu i Star Trek ikonografiji. Osim toga, to je svjetionik, marker (oznaka) i proslava ove sociokulturalne točke u prostorvremenskom kontinuumu Zvjezdanih Staza.
Dopustite mi da obrazložim ove dvije zamjedbe:
Zašto je ovo dvosatni hommage, a ne film?
Zato jer su uzeli neke od najljepših ljudi svijeta, ujedno i ljude koji su hvalevrijedni glumci i postavili ih u "okruženje zvjezdanih staza" da imitiraju ikoničke likove iz istih. Imitiraju, ne glume. Svaka od ikona dobila je svoj odsječak tijeka filma i priliku da pokaže kako izgleda imitirana od novog lica, i na kraju da nam se predstavi punim imenom i prezimenom.
Zašto je marker sociokulturalne točke u prostorvremenskom kontinuumu Zvjezdanih staza?
Svake Zvjezdana staze do sada bile su marker (originalne, TNG, DS9, Voyager, Enterprise) koji nam je, više nego svemirce i utopističke ideje, pokazivao gdje se čovječanstvo nalazi u datom trenutku (u kojem su epizode nastale). Atmosfera dobroćudonsti i dobrotvorja prožima sve franšize, kao i istraživački duh, funkcionalnost ispred forme, humanost i racio kao vrijednost ispred militarističkih vrijednosti (krajnje dobro ispred neposrednog), izbor ispred pravila, kompromis ispred (sebičnog) interesa.
Ove Zvjezdane staze pokazuju da možemo napraviti više nego možemo probaviti*, da se s nostalgijom odnosimo prema "vremenima u kojima je sve bilo jednostavnije", da djeca više ne mogu odrasti u istraživače jer moraju odrasti u ekonomiste. Prenaglašena emocija (npr. tragedija Kirkovih roditelja) jeftin je trik za kojim originalni Star Trek ne bi posegnuo jer se "funkcionalnost ispred forme" poštivala uz pomoć osjećaja za mjeru koji danas više ne postoji. Danas je osjećaj za mjeru baždaren masprodukcijom i ciljanim investicijama i ovo je savršen primjer "markerske vrijednosti" novog Star Treka (iz dugog repa u sveopću publiku). U istu svrhu (dobroćudna snishodljiva nostalgija) iskorišteni su i slapstick trenuci koje ni sam Buster Keaton ne bi bolje izveo.
Ono što mi se izuzetno dopalo je izvrstan casting Spocka (Jacob Cogan, Zachary Quinto, Leonard Nimoy) koji ocrtava vrlo plauzibilnu vremensku sukcesiju, a njihova besprijekorna izvedba ocrtava "pravo vulkansko odrastanje" - iz dječaka koji se trudi dokazati (unatoč manjku prednosti), u mladića nemirnoga duha izazvanog i testiranog od vlastite prirode, do muškarca samouvjerenog i zadovoljnog svojim postignućima. Krasno!
*Dosta više s tim renderiranjem! Nije potrebno da u svakom kadru raspoznajemo utore šarafa (vijaka) koji drže oplatu broda na okupu. Dovoljno je da ga raspoznajemo u trenucima kad je jedina stvar u kadru glavica šarafa i kad se radnja odvija oko nje.
petak, 08.05.2009.
Pećinske slike
Sjajan vic, dio vrlo zabavne zbirke.
četvrtak, 07.05.2009.
RUOK
Interesantno je to kako, umjesto uobičajenih seks snova u kojima tjelesna potreba ima mjesto alfe i omege događanja, u posljednje vrijeme često sanjam neprikladne poznate ljude* s kojima dijelim trenutak nježnosti koji, potpuno sam sigurna, ne dijelim i nemam želju dijeliti sa nijednom kategorijom ljudi na javi.
Nekad je to trenutak utjehe, poljubac, nekad sve će biti u redu trenutak - nešto što bi u najboljem slučaju zaslužilo porciju smijeha na javi, a u snu čini se tako toplo, tako iskreno, tako...
potrebno.
*šefove, poznanike, poslovne suradnike
srijeda, 06.05.2009.
Zgroz
Gledam ovaj Jedanaesti sat iz tjedna u tjedan i nikako mi ne ide u glavu kako nešto tako tragično loše može nositi potpis Jerryja Bruckheimera.
utorak, 05.05.2009.
U cara Trojana
Voljela bih kad bi ovo mjesto, moje mjesto, ponekad bilo rupa u koju bih šapnula da kralj ima kozje uši,... ali ... ovo mjesto, moje mjesto, ono to ne može biti.
Jer frule od šiblja izdisale bi glazbu od koje bi se ledila krv u žilama.
