ponedjeljak, 11.05.2009.
Star Trek
Gledala sam Star Trek u subotu.
Kad sam pričala da idem u kino rekli su mi da su fanovi bijesni i da, ako sam fan, i mene slijedi ista sudbina nakon gledanja.
To bi bilo sasvim točno da je JJ Abramsov Star Trek - film. Ali on to nije. To je dvosatni hommage Star Trek fandomu i Star Trek ikonografiji. Osim toga, to je svjetionik, marker (oznaka) i proslava ove sociokulturalne točke u prostorvremenskom kontinuumu Zvjezdanih Staza.
Dopustite mi da obrazložim ove dvije zamjedbe:
Zašto je ovo dvosatni hommage, a ne film?
Zato jer su uzeli neke od najljepših ljudi svijeta, ujedno i ljude koji su hvalevrijedni glumci i postavili ih u "okruženje zvjezdanih staza" da imitiraju ikoničke likove iz istih. Imitiraju, ne glume. Svaka od ikona dobila je svoj odsječak tijeka filma i priliku da pokaže kako izgleda imitirana od novog lica, i na kraju da nam se predstavi punim imenom i prezimenom.
Zašto je marker sociokulturalne točke u prostorvremenskom kontinuumu Zvjezdanih staza?
Svake Zvjezdana staze do sada bile su marker (originalne, TNG, DS9, Voyager, Enterprise) koji nam je, više nego svemirce i utopističke ideje, pokazivao gdje se čovječanstvo nalazi u datom trenutku (u kojem su epizode nastale). Atmosfera dobroćudonsti i dobrotvorja prožima sve franšize, kao i istraživački duh, funkcionalnost ispred forme, humanost i racio kao vrijednost ispred militarističkih vrijednosti (krajnje dobro ispred neposrednog), izbor ispred pravila, kompromis ispred (sebičnog) interesa.
Ove Zvjezdane staze pokazuju da možemo napraviti više nego možemo probaviti*, da se s nostalgijom odnosimo prema "vremenima u kojima je sve bilo jednostavnije", da djeca više ne mogu odrasti u istraživače jer moraju odrasti u ekonomiste. Prenaglašena emocija (npr. tragedija Kirkovih roditelja) jeftin je trik za kojim originalni Star Trek ne bi posegnuo jer se "funkcionalnost ispred forme" poštivala uz pomoć osjećaja za mjeru koji danas više ne postoji. Danas je osjećaj za mjeru baždaren masprodukcijom i ciljanim investicijama i ovo je savršen primjer "markerske vrijednosti" novog Star Treka (iz dugog repa u sveopću publiku). U istu svrhu (dobroćudna snishodljiva nostalgija) iskorišteni su i slapstick trenuci koje ni sam Buster Keaton ne bi bolje izveo.
Ono što mi se izuzetno dopalo je izvrstan casting Spocka (Jacob Cogan, Zachary Quinto, Leonard Nimoy) koji ocrtava vrlo plauzibilnu vremensku sukcesiju, a njihova besprijekorna izvedba ocrtava "pravo vulkansko odrastanje" - iz dječaka koji se trudi dokazati (unatoč manjku prednosti), u mladića nemirnoga duha izazvanog i testiranog od vlastite prirode, do muškarca samouvjerenog i zadovoljnog svojim postignućima. Krasno!
*Dosta više s tim renderiranjem! Nije potrebno da u svakom kadru raspoznajemo utore šarafa (vijaka) koji drže oplatu broda na okupu. Dovoljno je da ga raspoznajemo u trenucima kad je jedina stvar u kadru glavica šarafa i kad se radnja odvija oko nje.
