četvrtak, 04.10.2007.
"A šta nas je naša povijest (ljudske vrste) naučila o genocidima?"
Kaže Anti-Bane: "A šta nas je naša povijest (ljudske vrste) naučila o genocidima?"
Eto, Anti-Bane, što ja mislim:
Da kad pružamo ruku pomoćnicu najbolje je da drugom iza leđa držimo močugu.
Da kad nas netko opali kamenom, nema nam druge do pronaći veći kamen.
Da je "pomoći" nepobitno sinonim sa "učiniti sličnijim meni".
Da je nekada možda mijenjalo stvari* kad se masa mogla razdvojiti na pojedince, imena, majke ili sestre, ali da danas to više nije važno kad se komadići mase zovu Hrvoje, Jovan ili Dženana.
Da povijest treba pamtiti da bi je mogli ponoviti, ali da prošlost treba ostaviti u prošlosti.
Da treba prvo pucati, a zatim razgovarati i da tome treba naučiti svoju djecu.
Da "tražiti arbitražu" znači "naguziti se".
Da uspjeti u nečemu nije nagrada za trud i izvor ponosa, nego logični rezultat koji smo "zaslužili".
Da ništa nije sveto ako nema na sebi post-it na kojem piše "sveto".
Da ne moramo naučiti svoju djecu da "rade" i "uče", samo da "žele" i "dobivaju".
Da će uvijek biti većeg kamenja, sve dok samo ono ne ostane.
Mogla bih napisati još tisuće stvari, ali vjerujem da vam je ustvari jasno kamo to ide i da bi se i sami mogli sjetiti nekoliko dopuna, pa ću ovdje stati i, kad smo već kod kamenja, dati jednu ilustraciju;
sljedeći tekst je citat iz knjige "Small Gods" Terryja Pratchetta, preveden samo za ovu prigodu.
"Jasna mi je uvjerenost," reče Didaktilos. Nježan prizvuk razdražljivosti nestao je iz njegova glasa. "Sjećam se, prije no što sam oslijepio, otišao sam jednom u Omniju. To je bilo prije nego što su zatvorene granice, kad ste još dozvoljavali ljudima da putuju. I u vašem Citadelu vidio sam svjetinu kako kamenuje čovjeka u grabi do smrti. Jesi li to vidio nekad?"
"To se mora učiniti," promrmlja Bruta. "Da bi duša dobila oprost i..."
"Ne znam ja ništa o duši. Nikad nisam bio takav filozof," reče Didaktilos. "Sve što znam je da je to bio grozan prizor."
"Stanje tijela nije..."
"O, ali ja ne govorim o nesretniku u grabi," reče filozof. "Govorim o ljudima koji su ga kamenovali. Oni su bili uvjereni, to je sigurno. Bili su uvjereni da to nisu oni u grabi. Mogao si to vidjeti na njihovim licima. Tako razdragani time što to nisu oni da su bacali kamenje što su jače mogli."
*Remarque, Crni Obelisk; "No to je valjda zato što je pojedinac uvijek smrt - a dva miliona uvijek samo statistika."
