srijeda, 27.12.2006.
Sweet pics 2006 3/3
Dakle, eto i završnog dijela moje finalizacijske trilogije. Iako ovo nisu samo jako novi filmovi, ja sam ih gledala ove godine i oni su mi je najviše obilježili.
Sa najvećim veseljem objavljujem da mi je glavni lajtmotiv ove godine pretpostavka koja se potvrdila u stvarnosti, a glasi: konačno se ponovo snimaju gledljivi filmovi...filmovi na kojima se možda neće okrenuti masne pare, ali stvaraoce i gledatelje će učiniti sretnima.
Dead Fish
iako je ovaj film postavljen na dvije izuzetno jednostavne, da ne kažem trivijalne premise, ljudi koji su ga radili napravili su malo remek-djelo, a Andrew Lee Potts i Gary Oldman su jednostavno predobri za bilo kakav opis. Pravo biserje nastupa tek kad se gledajući film naleti na par scena koje su izvan samog tijeka radnje, ali toliko upečatljive da ću ih se dobro sjećati sigurno još desetljećima.
Jarhead
jedan od rijetkih filmova o američkoj vojsci koji ne samo da je podnošljiv nego je i ozbiljno dobar. Ima pomalo za svakoga, razne tehničke kerefeke o vojsci, izuzetno zgodni komadi, golo meso i potpuna bizarnost. Humor u filmu inteligentan je i nenametljiv, a Jake Gyllenhaal jedva prepoznatljiv s toliko mišića.
Tristan & Isolde
Bez obzira na različite zamisli, tračeve, trice i kučine koje se čuju o ovom filmu i nesuđenim režiserima, mislim da je ovo jedan izuzetan film, koji je ispao jednostavno fantastično za produkcijske mogućnosti. Tijekom gledanja ovog filma, koji u smislu priče i ne može donijeti ništa novo, potpuno me očaralo kako se kriška kolača pretvorila u krišku života, a dramatizacija priče unijela elemente neočekivane i nepredvidljive kao život sam.
Čak i nakon što se uračuna činjenica da ovaj film sadrži najodvratniji ljubavnički dijalog koji postoji (da, da, zamisao je da to bude romantično...znam...fuj!) ipak je odličan, a od protagonista najviše se izdvojio Rufus Sewell koji je ulozi dao neodoljivu životnost, a da ne zaboravim da je i sve zgodniji kako vrijeme ide ;-).
V for Vendetta
je već imala svoj post na ovom blogu, tako da neću puno laprdati. Suma sumarum je da je izrazito pismena, vizualno prekrasna, dramaturški odmjerena, iznimne scenografije i fotografije, a glavni glumci otjelotvorili su likove veličanstveno. Eto.
Thank you for smoking
je još jedna pobjeda bizarnog nad trivijalnim. Ustvari ne može se puno reći o ovome filmu bez otkrivanja spoilera osim da je to potpuni trijumf satire nad mediokritetom. Svatko se može pronaći u ovom filmu bez pretjeranog truda, iako većina to neće nikada priznati. Smiješno - da... komedija - ne. Posebno obratite pažnju na završne rečenice ;-)
subota, 23.12.2006.
Sweet pics 2006 2/3
Dakle, eto još 5 mojih slova za finalizaciju ove godine.
Da ne bi ispalo da je raspored uzrokovan preferencijom, navodim apsolutne pobjednike po abecednom redu.
Andrew Lee Potts (1979)
posljednji ovogodišnji entry osim što je totalno zgodan i definitivno u kategoriji uzročnika šećerne bolesti, potpuno me osvojio besprijekornom izvedbom u jednom od najboljih suludo/bizarnih filmova koji sam uopće gledala, veličanstvenom Dead Fish-u. A veliki mu je plus i to što me, iz nekog razloga, neodoljivo podsjeća na ono vrijeme kada sam prvi put gledala moj najdraži crtić svih vremena "The phantom tollbooth", u nas poznat pod imenom Čudotvorni paket ;-)
Wentworth Miller (1972)
ove godine apsolutno nezaobilazan, višekratno proglašavan najzgodnijim frajerom planete, po mom mišljenju žalosno je podcjenjen kao glumac. Zapazila sam ga već u Dinotopiji, kao gostujući zlikovac u Joan of Arcadia je bio prejeben, a kao Skofielda ću ga se još nagledati u prerazvučenom Zakonu braće koji ću gledati ponajviše, ako ne i isključivo, samo zbog njega.
Jake Gyllenhaal (1980)
još jedan opaki glumac u čije sposobnosti više ni najmanje ne sumnjam, a scenu proslave iz Jarheada najvjerovatnije ću si snimiti na posebni dvd u "repeat modu" i još dugo, dugo, duuuugo joj (MU) se diviti ;-))
David Conrad (1967)
prestrašan komad koji snosi drugu polovicu krivnje za kritičnu neuvjerljivost Ghost Whisperera, toliko je zgodan da bi ga mogla gledati kako sastavlja listu za dućan, a da mi ne bi bilo dosadno. Srećom, većinu njegovih serija naše TV kuće su već otkupile pa će nam neumjerena repriznost ovaj put donijeti i puno dobroga.
Jason Statham (1972)
Engleski olimpijski ronioc i bivši maneken French Connectiona svojim je opakim otporom typecastingu uspio postići količinu zbunjivanja fanova koja je stvarno malokome uspjela,ali opet, privlačan frajer je privlačan frajer, bez obzira na pepeljarke i odabir garderobe. Posebno me oduševio u zadnjem uratku poznatog pedanterca, gospodina Ritchija, a od krda njegovih završenih i najavljenih filmova najnestrpljivije čekam Dungeon Siege Tale za koji vjerujem da će uspješno spojiti moje dvije najveće ljubavi...film i pc igrice. ;-))
četvrtak, 21.12.2006.
Sweet pics 2006 1/3
Vidim da svi nekako pretežu tome da finaliziraju godinu rakursom na prethodno. E, ove godine ja baš neću biti drugačija.
Ovih sretnih 5 nije jedna drugoj konkurencija.
Sve njih ja volim podjednako.
Dovoljno mi je bilo teško svesti knjige na 5 slova ;-)
Rose Byrne (1979)
najljepši komad začudne moralnosti, najtužnija pobjednica i najljepša gubitnica koju je svijet ikad vidio (Wicker park). Tom bih licu i tijelu oprostila sve, sve što je već učinila i sve što još nije učinila. Tko ima štogod prigovoriti nek pogleda bonus materijale Wicker parka, a onima koji su još skeptični poručujem: "Svatko ima pravo na svoje mišljenje" i "Na kraju neko mora i seljačina biti".
Jennifer Love Hewitt (1979)
bezvremenski komad, ljepotica za koju uopće nije važno gdje i što glumi jer je jednostavno prezgodna da postoji. Ghost whisperer je nažalost potpuno fulana serija jer je cast toliko kritično prezgodan za uvjerljivost priče da je to strašno, a tko ne vjeruje nek` si pogleda samo prvu epizodu i "I rest my case".
Natalie Portman (1981)
jedan od živih primjera da mozak može hodati uokolo i u izrazito privlačnom pakiranju. Moje je srce osvojila još prije puno puno projekata/godina, ali nikad ne postaje uobičajena i/ili dosadna. A svake je godine i sve zgodnija ;-)
Kate Mara (1983)
osim što se pojavila u svim mojim serijama od L&O:SVU, svih CSI-jeva, Ed-a, Jack & Bobby i 24, pojavila se i u zanimljivim filmovima poput Brokeback Mountaina. Naravno, iako je zaslužila veliki komad moje pažnje kao interesantna i inspirirajuća nova glumica, Kate je strašan komad iz kojeg zrači tiha odlučnost, koja mi je osobno jedna od najseksi kvaliteta uopće.
Sophia Bush (1982)
opaka bičura iz jedne od najsapuničnijih teen sapunica današnjice već se dosad uspjela, u stvarnom životu, udati za jednog od glavnih likova, gospodina "predodređenog za uspjeh" s obzirom na status jednog od "novih nada današnjice", a bogami i podnijeti zahtjev za razvod od istog. Ovo je uvjerljivo najljepša osoba koje ću se navjeke s tihom nostalgijom sjećati kadgod mi netko spomene "friends with benefits" sistem :-)
utorak, 19.12.2006.
MLAĐESEKSUALNE TEME DIO PRVI (slovima: 1.)
Razmišljanje o sexu nije sex.
Razmišljanje o seksu u društvu nije sex.
Žestoko i dugotrajno razmišljanje o seksu provedeno u okolnostima " ma boli me kurac da li sam u društvu" također nije sex.
Razmišljanje o sexu naglas, ne bi vjerovali, ali ne, nije sex.
Razgovor o seksu nije sex.
Razgovor o sexu s osobom istog spola nije sex.
Razgovor o sexu s osobom suprotnog spola također nije sex.
Razgovor o sexu s bilo kojom količinom osoba bilo kojeg spola nije sex i kvit.
Ista (ili veća te manja) količina inspiriranih razgovora, pa čak i preko konferencijske veze izvedena u visokotehnološkim uvjetima prijenosa zvuka telefonom, radiovalovima ili zrakama bilo kojeg grčkoslovnog predznaka isto tako nije sex.
Zajednička teleportacija ... ne, nije sex. 
Grljenje, ljubljenje, samostalno ili unakrsno skidanje odjeće povezano i nepovezano s hazarderskim naporom u vidu pokera, jamba ili čovječe ne ljuti se te također igrama vrtnje boce, istine i slično nije sex.
To se, eventualno, uz žmirenje na jedno oko, može nazvati prologom predigri, ali to je veliko rastezanje nazivlja.
Boravak u otvorenom ili zatvorenom prostoru bez odjeće uz glazbenu podlogu ili bez, također nije sex, osim ako osoba u kolektivnom odlasku s kupanja nije ostavljena bez odjeće od strane svojih takozvanih prijatelja pri čemu se takav oblik sexa naziva: "Sjebali su ga." i vrlo je jednostran.
I kao što usmeni ispit nije ispit...;-)...već samo dio ispita...tako niti... primanje, pružanje i 69ka;-)).... nije sex.
To je samo!...samo!... predigra!
Ma koliko dobri bili u tome.
A ima stvarno dobrih 
A onima koji misle suprotno, jedan primjer:...
To je kao reći da nisi više gladan jer si...
gulio krumpir.
ponedjeljak, 18.12.2006.
Lamentacija 18122006
Jebem mi sve
Kad
Se jebem samo na papiru,
A od virtualnog jebanja
Već imam sindrom karpalnog tunela.
Mjesečnice odavno ne slavim,
Al` za godišnjicu ispeć` ću si tortu
I baciti je
Sa šestoga kata.
četvrtak, 14.12.2006.
Kamo ovu subotu?
nedjelja, 10.12.2006.
V for Vendetta a.k.a. recept za meze
Budući da volim lagano kaskati za događajima tek sad pogledah ovaj filmić.
Scenarij su napisali Braća Wachowski od Matrixa. Hmmm...
Mala digresija:
Martix sam išla gledati u kino i mogu vam reći samo jedno:
NIKAD u životu nisam bila tako jadna, razočarana i bijesna nego tad kad sam gledala taj film, a i neko vrijeme nakon gledanja JER sam (prije gledanja) čula kako je to originalna priča.
Svaka čast revoluciji u kinematografiji koju su obavili specijalni efekti patentirani u filmu, ali da je priča originalna to je takav
load of bollocks
da to ne bi ni pas s maslom na listu kupusa nahranjenoj kozi mogao prodati.
Kad se krene od početka to je takav ripoff Gibsona, Simmonsa, Dicka, Van Vogta, Resnicka, Herberta i ajoj ne mogu to sve sad ponovo nabrajat...odmah mi je zlo.
S obzirom da će ovo biti krcato SPOILERIMA prosim one koji nisu gledali da se vrate iz budućnosti ;-)
Dakle, V for Vendetta.
To je krasan film.
Takav primjer word craftsmanshipa oliti prekrasne upotrebe riječi čak bi i tata čovjeka s praznim fenjerom mogao godinama tražiti.
Mali primjerčić: (nisam mogla odoljeti :-)
V: But on this most auspicious of nights, permit me then, in lieu of the more commonplace sobriquet, to suggest the character of this dramatis persona.
V: Voila! In view, a humble vaudevillian veteran, cast vicariously as both victim and villain by the vicissitudes of Fate. This visage, no mere veneer of vanity, is a vestige of the vox populi, now vacant, vanished. However, this valorous visitation of a by-gone vexation, stands vivified and has vowed to vanquish these venal and virulent vermin van-guarding vice and vouchsafing the violently vicious and voracious violation of volition.
[carves V into poster on wall]
V: The only verdict is vengeance; a vendetta, held as a votive, not in vain, for the value and veracity of such shall one day vindicate the vigilant and the virtuous.
[giggles]
V: Verily, this vichyssoise of verbiage veers most verbose, so let me simply add that it's my very good honor to meet you and you may call me V.
Nadalje, prekrasna Natalie Portman glumi tak` da pada žbuka sa zidova...ajme...i nevjerovatno.
Sve je u filmu tako odlično osvijetljeno, lokacije fantastično odabrane, efekti potpuno u nadopuni, a ne u preglasju nad pričom, podjela uloga s.a.v.r.š.e.n.a.
Naravno, sve na 2 diska, s tim da su na drugom prekrasne stvari, dokumentarci o svemu i skoro sve što bi vas ikada moglo zanimati o ovome filmu.
I, na kraju...
...moj nadraži dio...fantastični Hugo Weaving...inače izrazito privlačan muškarac... uspio je odglumiti cijeli film bez da skine masku, a utoliko je uspio humanizirati lika kojeg glumi (a koji je cijelo vrijeme pod maskom)...da kad ga Natalie nakon stvaranja prestrašne količine intimnoprostorne tenzije na kraju i poljubi...to izgleda, stvarno izgleda, kao da je poljubila frajera, a ne masku.
Jao.
Predobro.
četvrtak, 07.12.2006.
Ne boli glava od hladnog Velebita već od kiseline iz akumulatora koju smo popili kad više nije bilo aftršejva i sirupa za kašalj
Jao i jaojao!
Rekoh: "Slušaj ti bolna meteoropatkinjo, tako ti sedamnaest stupnjeva centrozagrebačkih, ili ćeš se odmah smiriti i prestati ili te ostavljam doma, pa kud puklo da piklo!"
I tako me jučer prestala boljeti glava.
Ali danas je novi dan.
Dakle, rođendan je prošao krasno. Čak je bilo i ljudi koji se ne boje razgovarati.
To su, naravno, oni koji prvi moraju ići doma.
Eeeee, da. Toliko o tome.
Unutar pandemonija tema pretresenih i presloženih bila je jedna koja je posebno zaškakljala moj osjećaj za neprikladno...
Zašto su ljudi nezadovoljni kad njihovi odrasli, razvedeni ili udovi, roditelji imaju ispunjen seksualni život?!
Ljubomorni?
Zavidni?
Njima je bolje nego meni?
Pa on/ona je već prestara za takve gluposti?
Nešto treće ili četrnaesto?
Hmmm...
Kad to ljudi postanu prestari da budu usamljeni?
Da imaju potrebu biti voljeni?
Da žele pokazati nekome da ga vole?
I gdje je granica ljudske sebičnosti?!
Nikako mi nije jasno kakav ja to moram biti sebičnjak te uskogrudno smeće, da baš od svih ljudi, onima koji su me rodili, odgajali i uzdržavali budem kiselina u želucu i knedla u grlu?
Da se od mene mora skrivati njihova želja da budu LJUDI, okruženi sa malo topline i bliskosti?
Grozno...
utorak, 05.12.2006.
Crtica
- Daj pogledaj!
Pruža prema meni ruku umotanu u nešto što bi se najbliže moglo opisati kao artefakt oguljen sa mumije samog Tutankamona i polaganim okretima otkriva prst nabrekao i ljubičast poput pokvarene debrecinke.
- Aijuuh! Kajjeto?!
- Zalupil sam si ruku u auto.
- Vidim da nisi danas.
- Ma u petak. Prije pet dana.
- A doktoru?
- Mrzim doktore. Kaj nemreš nekaj preporučit da stavim na to pa da prođe?
- Ne. Moraš slikat, izgleda slomljeno.
- Ma kak nemreš!? A kaj da mi se to dogodilo u srednjem vijeku kad nije bilo doktora?
ponedjeljak, 04.12.2006.
Sretan rođendan!
Danas moj najdraži cvijetak, jedinstvena poluđuša te naaaaajbolja prijateljica ima rođendan.
Zadnji prije velike trojke.
Sutra ćemo ga proslaviti u najboljoj maniri pankera-razmjenjivača makrobiotičkih recepata sa Tomislavca te ćemo se veselo zapiti isključivo od užicanih novaca s preludijem na klupici pred dućanom te postludijem na ininoj benzinskoj.
Totalna dekadencija.
Ajme, kak si stara, Stara ;-)
Kak ti se sviđa poklon?
subota, 02.12.2006.
Jupi, izlazak!
Konačno, eto meni subote, malo odmora za tijelo i dušu ;-)
Vrijeme je za moj tjedni Girls Night Out na kojem ću provjeriti da li su Velebitske pive broj 43470341, 43470342 i 43470343 napravljene prema Reinheitsgebotu iz 1516. godine, te opušteno časkati o kopcu i konopcu. Svakako su dobrodošle zamisli o mjestu koje treba istestirati na Reinheitsgebot jerbo smo odnedavno bremeniti za neku količinu slobodnih muškaraca te žena slobodnih nazora ;-)
Oujea!
Dakle, ostavljam vas u ovom veselom raspoloženju sa jednom pjesmicom.
Pružila si mi usne na poljubac.
Bila si željna, putena i meka,
A ja sam se samo stisn`o k`o vrbac
Jer baš si mi bila strašno daleka.
Volio sam ja tebe polako,
Kako sam jedino tada i smio,
Ljubio tvoju sjenu u mraku,
A ustvari tebe ljubit` sam htio.
Bio sam smotren, dobar i mudar,
Baš sam se trudio biti što bolji,
U sebi trunuo što nisam za udar
Pravi i paklenski, i meni po volji.
Paklenski udar s ne baš puno smisla,
Ali u nadi da pretumbam vlast,
Jer mene je strašna nejebica stisla
Koja mi dnevno baš vadi mast.
Baš mi je, baš mi je, jako mi teško
Kukao stalno sam nekud u mrak.
Stvarno se zajeb`o vlastitom greškom
Da s frižiderom uđem u brak.
petak, 01.12.2006.
"I might be back"
Spletom kozmičkih okolnosti te mistike uobičajene voljenom HTV-u u utorak 28.11.2006. bili smo počašćeni super filmom i to ne u neko suludo vrijeme uobičajeno za sve što vrijedi gledanja nego....drumroll... u prime-time terminu!
Jupi!
Šesti dan, jedan od mojih najdražih filmova.
Naravno, ukusi su različiti i netko možda misli da je to još jedno komercijalno sranje kojim je sused Arnie pokušao umanjiti snagu typecastinga, ali ne bih se s time složila. Ustvari, sa Švarcijem ili bez, ovaj film mi je odličan i sad ću to malo razložiti.
Priča:
ovo jedan od rijetkih esefičnih filmova u kojem osnovu i nije tako teško zamisliti. Štoviše, u svjetlu događanja i znanstvenih otkrića oko kloniranja jedino što je nevjerovatno povjerovati je uzgajanje "blankova", odnosno odraslih (?!) jedinki koje se naknadno implantiraju korisničkim DNA (?!?!). Sve neugodancije s legitimitetom te pravne i zakonske zavrzlame vrlo vjerno dočaravaju ono što bi se stvarno dogodilo s klonovima - ne bi smjeli imati nikakva prava niti vlasništva i kvit.
Švarci:
iako glumi kao drvo drveno to ustvari za uloge koje bira i nije loše. Jednostavno postoji veliko preklapanje - i njegovi su likovi drvo drveno i čisto u redu tak izgledaju...jednostavan primjer ili dva su Total Recall, Kindergarden Cop ili Junior.
Supporti:
sporedne uloge/likovi je jako glup naziv i mi bi ustvari trebali bi prevesti ovaj engleski termin i razmišljati o sporednima kao o PODRŽAVAJUĆIM ulogama/likovima jer je to upravo ono što jesu...oni podržavaju i podpomažu glavnim odnosno VODEĆIM likovima/ulogama da koturaju radnju.
U ovom slučaju to je još važnije nego inače jer ovdje je u podržavajućoj ulozi jedan od TRI KRALJA PODRŽAVAJUĆIH ULOGA - Michael Rapaport (ostali kraljevi su Michael Cudlitz i Chris Cooper). I uobičajeno je sjajan u podržavanju.
Neprijatelj broj 1:
Ili archnemesis..he he... je fantastični Tony Goldwyn koji je sjajan glumac, a uz to je i prekrasan frajer tako da samo mogu reći...Tony, moš` mi bit` archnemesis any time, znaš kak je to... keep your friends close, and your enemies.... no da...;-)
I na kraju, za sve one koji se hoće pravit englezi, a bome i saznati zašto je naslov ovog posta baš taj koji jest eto lijepe edukativne stranice ;-)
