srijeda, 27.12.2006.
Sweet pics 2006 3/3
Dakle, eto i završnog dijela moje finalizacijske trilogije. Iako ovo nisu samo jako novi filmovi, ja sam ih gledala ove godine i oni su mi je najviše obilježili.
Sa najvećim veseljem objavljujem da mi je glavni lajtmotiv ove godine pretpostavka koja se potvrdila u stvarnosti, a glasi: konačno se ponovo snimaju gledljivi filmovi...filmovi na kojima se možda neće okrenuti masne pare, ali stvaraoce i gledatelje će učiniti sretnima.
Dead Fish
iako je ovaj film postavljen na dvije izuzetno jednostavne, da ne kažem trivijalne premise, ljudi koji su ga radili napravili su malo remek-djelo, a Andrew Lee Potts i Gary Oldman su jednostavno predobri za bilo kakav opis. Pravo biserje nastupa tek kad se gledajući film naleti na par scena koje su izvan samog tijeka radnje, ali toliko upečatljive da ću ih se dobro sjećati sigurno još desetljećima.
Jarhead
jedan od rijetkih filmova o američkoj vojsci koji ne samo da je podnošljiv nego je i ozbiljno dobar. Ima pomalo za svakoga, razne tehničke kerefeke o vojsci, izuzetno zgodni komadi, golo meso i potpuna bizarnost. Humor u filmu inteligentan je i nenametljiv, a Jake Gyllenhaal jedva prepoznatljiv s toliko mišića.
Tristan & Isolde
Bez obzira na različite zamisli, tračeve, trice i kučine koje se čuju o ovom filmu i nesuđenim režiserima, mislim da je ovo jedan izuzetan film, koji je ispao jednostavno fantastično za produkcijske mogućnosti. Tijekom gledanja ovog filma, koji u smislu priče i ne može donijeti ništa novo, potpuno me očaralo kako se kriška kolača pretvorila u krišku života, a dramatizacija priče unijela elemente neočekivane i nepredvidljive kao život sam.
Čak i nakon što se uračuna činjenica da ovaj film sadrži najodvratniji ljubavnički dijalog koji postoji (da, da, zamisao je da to bude romantično...znam...fuj!) ipak je odličan, a od protagonista najviše se izdvojio Rufus Sewell koji je ulozi dao neodoljivu životnost, a da ne zaboravim da je i sve zgodniji kako vrijeme ide ;-).
V for Vendetta
je već imala svoj post na ovom blogu, tako da neću puno laprdati. Suma sumarum je da je izrazito pismena, vizualno prekrasna, dramaturški odmjerena, iznimne scenografije i fotografije, a glavni glumci otjelotvorili su likove veličanstveno. Eto.
Thank you for smoking
je još jedna pobjeda bizarnog nad trivijalnim. Ustvari ne može se puno reći o ovome filmu bez otkrivanja spoilera osim da je to potpuni trijumf satire nad mediokritetom. Svatko se može pronaći u ovom filmu bez pretjeranog truda, iako većina to neće nikada priznati. Smiješno - da... komedija - ne. Posebno obratite pažnju na završne rečenice ;-)
