četvrtak, 19.10.2006.
SEKS KAO OLIMPIJSKA DISCIPLINA
Dakle, citam ja neki dan kolumnu u nekom domacem tjedniku (mislim da je to Seksopolis gospode Vukovic-Runjic, ali može biti i da nije, uopce ne pratim te novine inace) i piše tamo nešto o tome kako bi si njezin prijatelj priuštio seks s tri žene za rodendan, tralalala... i poslje toga njeno mišljenje o cijeloj štoriji. Izmedu ostalog, ona u toj prispodobi navodi nešto što se može išcitati otprilike kao: "ja ne kužim kaj je s tim muškarcima, to je mogao reci samo frajer! Nije da je nemoguce, ali JA barem ne poznajem žene koje bi si poželjele nešto takvo, tretirale muškarce samo kao trofeje, a seks kao sport."
Odmah mi je to nakako sumnjivo smrdilo da još jednu od onih stvari koje me povuku za jezik, ali nisam se dala. Sada, nakon par dana inkubacije, posve sam sigurna da je to ta stvar, i definitivno moram nešto o tome reci.
A zašto ne?!
Dobro, da ona ne poznaje nijednu koja tako misli, to npr. može stvarno biti tocno. Ali, s druge strane to može biti samo da one ne žele s njom podijeliti takvu fantaziju. Ili se ona druži s grupom ljudi koji su joj više-manje slicni i stvarno nemaju potrebu/želju/mašte i slicno za tako nešto. Možda je clanak ustvari klanjanje postojecem moralnom statusu "mainstream" citateljstva, napisan tako da ne "ljulja brod". Ma može biti još 1000 stvari, a sve mi izgledaju podjednako bizarne...
Možda ja to ipak ne shvacam, ili sam pretjerano tolerantna, ali cini mi se strašnim utrpati polovicu covjecanstva u hrpu "one se ne bi maznule sa tri seksualna partnera istovremeno jer su one žene". Ovako napisano, zvuci još bizarnije.
petak, 13.10.2006.
SSK
Odmah na početku važno je reći da u SuperSpecijalnoj Kategoriji postoje milijuni i milijuni stvari koje se mogu smatrati olakšavačima i puno je njih specifično za osobu koja nešto radi ili posao koji treba obaviti. Tu neće biti navedeno ni približno toliko stvari, ali ovo vam može poslužiti kao startna baza za sve one stvari gdje VI mislite da bi vam trebali olakšavači.
O ALARMIMA
Za ovo može poslužiti sat sa alarmom, mobitel, pećnica, kompjuter, džepni organizator, budilica ili tuđa glava (LOL, što se tiče ovog zadnjeg da citiram Pratcheta: "He had never come across the idea of keeping your memory inside someone else`s head" - tko pogodi ko to kaže i u kojoj knjizi vodim ga na pivu! :-)).
Napravite si trajni alarm (onaj da zvoni svaki dan u isto vrijeme) za buđenje/uzimanje i davanje lijekova/kretanje od kuće i slično jer se čovjek lako zaigra ili uposli, a tempus fugit.
Koristite alarm za kratkotrajne stvari kao gašenje pećnice/početak TV emisije/najkasnije vrijeme početka kuhanja ručka ili sličnog jer namještanje alarma traje par sekundi, a ostalo vrijeme do toga za što je alarm se možete bezbrižno opustiti/spavati/čitati/pisati/igrati playstation i uopće ne pogledavati na sat niti razmišljati o gašenju pećnice
Namjestite alarm za stvari s velikim intervalomom čekanja kao rođendan/imendan/praznik/godišnjicu/knjižnicu/zadnji dan (ili 3 dana prije;-)) predaje seminara/posjetu doktoru/preuzimanje ili predavanje raznih papira na razna mjesta/posjetu banci i slično jer sigurno nam se svima dogodilo da u 10 navečer shvatimo da je danas bio onaj 8.10. kad je Franceku rođendan ili zadnji dan uplate kredita, a banka više ne radi,....
O ZGODNOM KALENDARU S VELIKIM BROJKAMA
Nabavite si kalendar u papirnatom obliku sa lijepim slikama ili nečim što vam je zgodno da pristaje u vaš stan i veeeelikim brojkama tako da možete na njemu zaokružiti datume i napisati potsjetnike tako da to SVI vide pa vas ukućani i prijatelji mogu podsjetiti da nešto trebate obaviti danas ili nekad (ako ste vi zaboravili) ili vas podsjetiti da upišete nešto što ste zaboravili upisati ("Daj obilježi si 15og roštilj kod Milke i, sam da znaš, ti kupuješ pivu!" i sl.)
O BLOKIĆU I OLOVCI NA FRIŽIDERU
Zaljepite si blokić i objesite olovku na frižider ili neko jednako često posjećeno mjesto (ako najbolje razmišljate dok sjedite na zahodu onda je TO najbolje mjesto za blokić) pa zapisujte koje stvari treba kupiti sljedeći put u nabavci. To je super iz dva razloga: prvi je da taj popis možete ponijeti u kupovinu pa kupovati po njemu umjesto lutati dućanom i razmišljati "znam da mi još nešto fali, ali što je to bilo?", ali drugi razlog je JOŠ BOLJI; ako papirić zaboravite ponijeti kad ste već krenuli u kupovinu puno ćete se lakše sjetiti čega fali jer ste ga ovaj tjedan/dvotjedan/mjesec pogledali i pročitali 100 puta dok ste dopisivali stvari, a ljudski mozak eto funkcionira tako da se bolje sjeća onog što je zapisao nego onog o čemu je samo mislio.
O VEŠU
Postoji relativno bezbolan način organizacije pranja, sušenja i peglanja veša i zvuči otprilike ovako: navečer kad trebam okupati bebu skinem bebu, napunim joj kadu, ubacim bebu i igračke u kadu (i sad nastupa vrijeme kad ne može 10-15 minuta ništa drugo nego čuvanje bebe u vodi pa je super to da se sve obavlja unutar vremena čuvanja) razvrstam svjetli- tamni i veću hrpu ubacim u perilicu. kad izlazimo iz kupaone(nikad ne možeš biti preoprezan s vodom i strujom u istoj sobi pa pušem i na hladno) uključim perilicu, spremim bebu na spavanje, pogledam film/seriju/čitam ili nešto i dok to radim, voila - perilica oprala veš! Osim očitog, tj. da ne moram čekati da se veš opere nego radim nešto drugo i dođem na gotovo ovo je super i zato jer je u to vrijeme jeftinija struja ;-)
Drugi dio priče je sušenje i peglanje: veš UVIJEK, pa makar to uzelo malo više vremena, objesite lijepo i naširoko, što ustvari znači otresite pri vješanju i rastegnite odjevni predmet tako da bude maksimalno izravnat, košulje i jakne možete objesiti skupa s vješalicama, a suknje na onim vješalicama s malim kvačicama gore koje drže suknju maksimalno izravnatu. Zvuči bedasto, ali kad par puta to napravite uđe vam u rutinu i PAZI SAD!!! nakon takvog sušenja za većinu stvari nema peglanja!!!!!!!!!, naravno ako ih odmah složite za ormar.
O HAUSHOLDAPLAJANSIMA
Ja sam luda za svakakvim gadgetima, ali znam da mi puno stvari ne treba. Neke stvari ne trebaju nikome, samo su nam zgodne kad ih kupimo, a onda skupljaju prašinu u nekom kutiću jer ako ih koristimo treba ih još i oprati, pa imam osjećaj da radim dupli posao, a ništa nisam za to dobila. Ali ima par stvari u koje mislim da je dobro investirati, pogotovo ako se sad kućite pa opremate stan. Takve stvari su:
dobra pećnica s ventilatorom i alarmom jer uvelike olakšava i skraćuje pripremu hrane, a neke su tako pametne da se znaju same i upaliti ili ugasiti prema programu
multipraktik ili štapni mikser - (izbor ovisi o tipu hrane koju pripremate i za koliko ljudi) jer s minimalnim trudom možete od svježih i kuhanih namirnica napraviti sve i svašta i, ono još bolje, možete preraditi nešto već kuhano u nešto skroz drugačijeg izgleda (npr. kuhani grašak s maslacem koji je danas bio prilog uz pire i odrezak uz pomoć ovoga postaje sutra dio smjese za punjenje kanelona ili palačinki).
mikrovalna - da se razumijemo, ja u mikrovalnoj ne kuham, ali podgrijavanje, topljenje čokolade, priprema želatine za kolače, grijanje maslaca ili sladoleda, grill funkcija za tortilje ili tuna meltse spašava mi život. Peciva, buhtle, pužići i slično poprskani vodom ili mlijekom i podgrijani nakratko u mikrici isti su kao da ste ih sad iz pećnice izvadili, mmmm mljac!
roštilj toster - kakve se sve prekrasne stvari mogu napraviti u ovom velikom tosteru i koliko mi je večeri bez živciranja zbog kuhanja večere pružio, morala sam ga spomenuti. Tostirati se mogu i kruhovi, sendviči, meso (marinirani ražnjići mljac!), povrće (na deblje ploške pa maslinovo ulje i sol kad izvadiš, ajme!) ma sve i svašta. Za veći obrok dodaš juhu ili desert ili svježe voće i mrak. :-)
DVD ili Video recorder - umjesto da slomite vrat pokušavajući iz grada kroz gužvu doći doma u 17:30 na Gilmorice (ili dokumentarac, dooobro ;-)) naučite sebe, ukućane i frendove programirati snimač. Nakon toga fino uz doručak ili dok se oblačite provjerite program, programirate snimanje (sa obaveznim počnem ranije -završim kasnije terminom jer ipak je to HTVRTLNOVA način snimanja) i onda fino u miru popijte pivu s frendovima poslje posla ili probavajte cipele, a seriju (ok, dokumentarac) pogledajte kad vam se hoće. Ukućani i frendovi su od pomoći kad si već na poslu, a kolega kaže:"Jedva čekam Daredevila danas" pa ti dobiješ slom živaca jer si se dogovorio da s posla ideš po dijete pa babi na imendan u Savski Marof. Ha ha :-)
O HRANI
Osamsto miljona puta sam čula da je najlakše za živce, a i financije, jedan dan u tjednu isplanirati jelovnik za cijeli tjedan pa po tome kupovati i kuhati. Super rješenje, jeldaaaa! Nema šanse da ću to ikada implementirati u svoj život jer ja ne mogu unaprijed znati kaj će nam se jesti za tri ili pet dana, a i to mi je kao osobi koja koliko uživa u jedenju tako i u kuhanju totalno antiklimaktično. Pa stoga ovako:
Ako totalno mrzite kuhanje i razmišljanje o kuhanju kupite si Express Lane Cookbook od Sarah Fritschner, pročitajte je (super mi je, kao roman :-)) i preporodite se.
Ako totalno obožavate kuhanje kupite si Express Lane Cookbook od Sarah Fritschner i zabavite se, a možda i naučite nešto novo ;-)
Ja naprimjer imam cijelu zbirku kuharica, a i kupujem časopise o kuhanju pa se imam gdje inspirirati, ali ima dana kad mi se diže kosa na glavi na samu pomisao da sad poslje teletabisa, vrtića, posla, vrtića i dućana još moram i skuhati nešto - za te dane par crtica: kad radite tortilje (koje su ultrajednostavne za napraviti) ili ih kupujete gotove, uvijek je bolja dvostruka količina. Tortilje super stoje (domaće u frižideru omotane plastičnom folijom ili u tupperware posudici), a osim što možete puniti nečim iz recepta super su stvar za dane kad treba očistiti frižider (npr. reducirani gulaš od jučer, malo sira i par minuta pod grilom i imate ručak za 15 minuta). Isto vrijedi za tijesto za pizzu; stoji u frižideru do 5-6 dana, a jedan dan može biti pizza, drugi dan buhtle sa sirom ili hrenovke u tijestu, a ako dođu nenajavljeni gosti samo razvaljate, premažete maslacem, posipate ribanim sirom i pospete s malo muškatnog orašćića i motate u pužice ili samo režete na kockice ili kružiće i 15 minuta u pećnicu na 180°C s ventilatorom.
Tjestenina se brzo kuha, a vi samo trebate otkriti s čim je vaši vole jesti (kod mene je najveći hit sa surimijima i umakom od gljiva). Salate od riže ili tjestenine ili grahorica ili mesa mogu stajati par dana u frižideru i uvijek su drugi dan još bolje.
Nemojte misliti da onaj koji kuha treba i odlučivati kaj će se taj dan kuhati. Kad vam se to ne da pitajte dijete/partnera/cimera/mamu/frendicu/susjedu kaj kuha danas i eto ideje
Sad bi o hrani mogla pisat dok Sunce ne opadne na Zemlju pa dosta o tome :-)))
O PLAĆANJU RAČUNA
Razmišljanje o računima mi je prije znalo pojesti svu želučanu sluznicu dok nisam skužila ovu caku. Uzmite si jedan folderić ili veliku kovertu i kako računi dolaze samo ih ubacujte unutra. Probajte skužiti kad vam je zadnji dan u mjesecu do kojeg vam NEĆE opaliti zateznu kamatu (meni je 19.) i onda (uz pomoć vidi poglavlje o alarmima) na taj dan nosite sve račune u poštu/banku/finu i slično ili internetbankirajte.
O KONOBARIMA
Pametan konobar nikad ne hoda sto puta amo-tamo da bi obavio više poslova odjednom, kad jednom prođe pokupi sve narudžbe/isprazni pepeljare/naplati račune, a onda za šankom kuha sve kave/čajeve/otvara kole/sprema suđe u perilicu/vadi suđe i slično pa onda novi krug. To je način rada koji se prekrasno da primjeniti u ostalom životu. Razmišljajte u prostornim terminima - kad idete nekuda sigurno ima stvari koje se na putu do tamo i od tamo natrag daju usput napraviti. Doktor/postolar/pošta/dućan/bilošto ovisno o radnom vremenu i vremenu kad krećemo od kuće na katastar daju se svi obaviti u istom odlasku u grad.
Konobari koji zapisuju narudžbe mogu se snaći i u najprometnijim birtijama. Sigurno ste čuli da "pametan piše, a budala pamti" pa upotrijebite to. Investirajte u blokić ili planer pa imate manju šansu da će vas hektičan dan zbuniti (gore kod blokića i olovke na frižideru je objašnjenje).
O SUŽIVOTU
Tu je stvarno svatko na svom terenu i nema univerzalnih recepata pa eto sasvim subjektivnog dojma:
Ako vam je poznata priča u kojoj zvoni telefon otprilike u trenutku kad dragi/draga treba doći s posla i on/ona s druge strane linije govore "samo popijem kavu pa dođem" a vi u tom trenutku totalno ispaljujete na živce, onda će vam možda pomoći podatak da je sad pravo vrijeme za vježbanje koje odgađate/depilaciju/kupku/gledanje serije/igranje igrice/preslušavanje onog novog albuma koji nikako da stignete preslušati/čitanje knjige/žlabranje na telefonu i slično jer čak i ako se vi doma kiselite čekajući kava se vani niš brže ne pije ;-). Ovaj stav štedi vrijeme, taman stignete napraviti nešto što inače nikad ne stignete, a dobar je i za živce.
O POSLU
Primjetili ste da ja sad ne radim (ah eto, obiteljske specifičnosti i nezgodancije, da sad ne laprdam bez veze), ali to što ovaj trenutak ne radim ne znači da nikad i nisam pa eto nešto i o poslu:
Posao je meni prekrasna stvar! Zamisli, kad odem od doma, ne nosim kuću sa sobom na posao. Cijeli dan, dok sam na poslu, ne moram razmišljati o vešu/ručku/spremanju kreveta/farbanju stana/kupnji toalet papira/nabavci zimske jakne za bebu i slično. Jer sam na poslu i na poslu obavljam svoj posao. To radim sve dok ne izađem s posla i krenem kući! Tak glupo zvuči, a tako je oslobađajuće, ne možeš vjerovat`.
Kad radiš s ljudima (kao ja) ustvari često ne možeš posao ostaviti na poslu kad kreneš kući; problemi, doživljaji i situacije ti ostanu u glavi, ali tu nema velike mudrosti za SSKove. Ukoliko smiješ pričati o tome (ne radiš na mjestu koje podrazumijeva tajan odnos s klijentom, npr) onda je najbolje (jasno, bez nepotrebnih detalja poput imena i prezimena) ono što te muči verbalizirati sa partnerom ili prijateljima, ukoliko ne smiješ pričati o poslu najbolje je i stvarno se isplati pronaći mjesto gdje možeš pričati (stručna pomoć, crkva, anonimne grupe potpore i slično).
I ZADNJE (ALI NAJSLAĐE)
Ne dajte da vam nabijaju komplekse! To znači kad vam sljedeći put žena/muž/partner/dijete/cimer/prijatelj/mama kaže gdje ima prašine ljubazno im pokažite gdje stoji krpa za prašinu! :-)
KAKO SVE STIĆI I JOŠ SE ODMORITI?
Inace, ovo je pitanje ustvari u obliku 2 pitanja (''Kako se dobro odmoriti?" i "Kako postici da mi svakodnevne obaveze ne padaju toliko tesko?") postavila TravelFreak na svom blogu 10.10.2006. , a ja sam krenula pisati komentar, ali kad sam vidjela koliko ce to biti veliko bilo mi je preglupo da joj privatiziram prostor pa eto ispade samo link ovamo.
Dakle, ahem; KAKO sve stici i još se odmoriti? Ovo funkcionira meni:
ORGANIZACIJA! (oujea, otkrivam toplu vodu! :-))) Stvari koje trebam stici ugrubo se mogu podijeliti u 4 kategorije + SuperSpecijalna Kategorija:
1. Fiksne (stvari koje moraš napraviti u odredeno vrijeme)
2. Klizne (stvari koje trebaš napraviti, ali ne baš u odredeno vrijeme, sat ili dan)
3. Potencijalne (stvari koje bi htio napraviti)
4. Razne (sve ostale stvari koje ne idu u gornje tri grupe, koje netko bi netko drugi htio da napraviš, stvari koje ti se uopce ne daju raditi, i stvari koje su na čekanju)
i
+SSK (vidi gore). Olakšavaci (stvari koje život znače nekom ko ima sto stvari za obavit i još pati od osjećaja da ne smije ni sekunde sjediti besposlen)
NA PRIMJER, kad god se u životu okreneš oko sebe imaš neki "to-do list" pa cu ja radi ilustracije uzeti svoj današnji da opišem stvar:
Danas bi trebala ustat u 7, popiti antibiotike 3x, dat dorucak zakonitom, sebi i bebi, ispratit zakonitog, spremit i odvesti bebu u vrtic, kupit gajbu pive, obavit ducan, naci se s frendom na kavi, prolistat rvacko žutilo, napisat post, jesti, složit krevet/sobu/stan, oprat veš, oprat sude, skuhat topli obrok, vratiti knjige u knjižnicu, prostrijet veš da se suši, pokupit bebu iz vrtica, oprati kupaonu, otici s bebom baki na druženje, otici na tecaj slikanja, pokupit i spremit bebu u krevet, snimit CSI, spremat diplomski, vježbati, malo brijat po internetu i past u nesvjest/krevet i recimo tako sam si ja to zamislila da hocu da sve to bude obavljeno DANAS. (Ovako možda nekome ne izgleda puno, ali recimo da je tako svaki dan, odmah je svima jasno da vrc ide na vodu dok se ne razbije :-), a BTW ovo nije ni blizu mom najgorem zamislivom danu koji se tu i tamo zaleti :-))).
I sad da to razlomimo na 4 kategorije:
1. FIKSNE su antibiotici (7, 15, 23 h), knjige u knjižnicu (danas je zadnji dan, a knjižnica radi od 9-19 recimo), tecaj slikanja (18-20 h), CSI (21:10 h)
2. KLIZNE su ustajanje (ali pijem antibiotik pa moram), doručak (nekad i nisu gladni ili vec ima nešto od jučer), pračenje, vrtić (od 6:30 do 9:15 h dolazak, oko 15-16h odlazak), dućan (danas moram, ali ovo je obicno potencijalna), jesti (nekad preko dana kad budem gladna, obicno jedem izmedu 7-8h, 12-13h i 17-18 h), oprat i rasprostrijet veš, kuhanje toplog obroka (pošto nikog nema cijeli dan kuham navecer da svi dobijemo nešto toplo, a ne popodne kad bi to samo meni nešto znacilo), spremanje bebe u krevet, vježbanje (koncipirala sam si svoj programcic, sad je 20 min, 4 x tjedno)
3. POTENCIJALNE su gajba pive (nema doma niš` za nenadane goste, ali ak` dodu nenajavljeni `ko im je kriv, ak` to ne stignem danas onda cu sutra), frend na kavi (malo za opuštanje i caskanje, ali ako nema vremena za opuštanje to se sve pretvara u još veće opterećenje pa nema nalaženja), druženje kod bake (to kad vidim kakve je volje beba nakon vrtica, ak je luda ko batina i hoce doma - idemo doma), spremanje diplomskog (čitati članke i pisati polako prvi draft - to može klizati od potencijalnog da fiksnog i natrag, ovisno o stupnju vremena koje trošim na to,...ako mi se ne da seli prema fiksnom kao npr. 1 sat svaki dan od 10-11h, a ako mi se da onda jedan dan radim 6 sati pa dva dana nikako:-)), internet (a sada i ) i post za blog (su mi obicno veliko zadovoljstvo pa se ne opterecujem kad jer to uvijek stignem napraviti) i eto nas na broju...
4. RAZNE to su rvacko žutilo (to može bilokad uvijek ga ima),padanje u nesvijest/krevet (nikad ne spavam manje od 6 sati, a buduci da se dižem u 7h moram leci najkasnije u 1h, većina ljudi spava 8 sati pa si vi izracunajte kad morate ici u krevet prema vašem vremenu za ustajanje, BTW ako ovo nekog osobito zanima mogu to prikazati i u obliku "Dugospavači i Kratkospavači - kako se naspavati?") i kupaona (nemojte se slomiti od posla, kupaonu ne treba svaki dan prati! Ovisno o Vašim potrebama perite je kad mislite da je prljava - 2x tjedno, 1x tjedno, 1x u dva tjedna ili 1x mjesecno (nemojte se cuditi -onaj tko nikad nije doma osim što opere zube i padne u nesvijest nema kad zamazati kupaonu) i ovisno o tome kako ste se odlucili to izgleda otprilike ovako: pon i pet, samo nedjelja, svaku drugu subotu ujutro, ili svaki prvi petak u mjesecu - i tak u sve ostale dane znate da ne morate DANAS OPRAT KUPAONU
TKO JE USPIO DO OVDJE PRATITI KUŽI U CEMU JE TOPLA VODA (he he he), a svima ostalima kratko objašnjenje: gradite si planove oko onog što MORATE napraviti u odredeno vrijeme, a ne dajte se preopteretiti s onim što NE MORATE NAPRAVITI U ODREĐENO VRIJEME!
U SLJEDECEM NASTAVKU:
+SSK Olakšavaci (stvari koje život znace nekom ko ima sto stvari za obavit i još pati od osjecaja da ne smije ni sekunde sjediti besposlen)
srijeda, 11.10.2006.
Želja
Nagnula je glavu i jezikom ovlažila usne. Dodirnula mi pogled pogledom kroz trepavice. Na čelo joj je pao neposlušni uvojak kose i od njezinog oklijevanja ja sam sav protrnuo.
Prišla mi je blizu.
Bliže.
Udahnula je zrak iz kapsule mog privatnog prostora i njen se je sladak miris rasuo sobom kao iglice jelke poslije Božića.
A ja sam stajao.
Miran.
Najmirniji.
Dodirnula mi je ruke prstima. Provukla lijevu ruku oko struka i naviše i ramenom ovila moju oko svojih ramena.
Prišla je još bliže. Osjetila me na bedru. I grudima. Izdigla se na prste, podigla glavu, pogledala me u oči i nježno, najnježnije, otvorenih očiju pružila usne na poljubac.
utorak, 10.10.2006.
Brother Anorexic Show
Moram priznati nisam baš od reality televizije uopce, ali neke stvari pogledam, pa makar
zato da ih mogu komentirati s drugim ljudima ili da mogu mirne duše reci "To je sranje, ne
da se gledati!". Tako je i s ovim Big Brotherom. Prvi se još kako-tako dao pogledati, drugi
je vec bio "jao si ga meni, nema niš na televiziji zbog BB-a", ali ovo je postalo stvarno
sramotno. Iako u toj kužnoj kaljuži ovo definitivno nije najveći problem (ali da sad počnem
to razlagati ne bih ni za godinu dana završila) ipak moram reći:...
Ma koji crni Big Brother....bliže je reci Brother Anorexic show!
Naravno, ne želim time reci da su mršavi. Niti da bi trebali smršaviti. Niti da me se uopce
ticu njihove prehrambene navike, ali ljudi dragi s RTL-a, istinski je gadljivo vidjeti kako
jadnicima koji su potpisali ugovore da nece ništa od svoje privatnosti zadržati za sebe NE
DATE JESTI!!!!!!!!
Ovo vec stvarno prelazi granice zdravog razuma i nemam pojma (ocito!) kako ste si vi to
zamislili, ali šta to tocno može zanimljivo raditi 10 i više ljudi koji moraju cijeli tjedan (i ne
jedan) živjeti od 500 i manje kuna?!
Deprivacija (stanje u kojem nešto nemamo) je grozna stvar. Postoje i istraživanja koja se
bave raznim deprivacijama: od socijalnog kontakta, seksualnih potreba do deprivacije u
izvršavanju osnovnih ljudskih potreba (poput jedenja i pijenja) i sva ona daju nekako
podjednaku sliku: da bi covjek normalno funkcionirao ne treba mu puno, ali u to malo ide
barem ispunjenje fizioloških potreba (jedenje, pijenje, disanje, spavanje, izbacivanje
nusprodukata metabolizma) i iako shvacam da waiver može ukljucivati (ustvari iskljucivati)
razne stvari , ne shvacam da se želite naci na poziciji da se ljudima gadi sama pomisao
na vašu TeVe kucu jer mislite da se sa miljun potencijalnih kuna može kupiti necije
dostojanstvo?!
Uopce nije stvar u tome jel` puše na televiziji, jel` se svade ili jel` se jebu - stvar je u tome
da im od gladi više nije ni do cega; vuku se k`o crkotine cijeli dan, natežu se oko jednog te
istog pedeseti put za redom i nisu više zanimljivi niti umobolnicima nakon moždane kapi.
Sponzorske pare ne da kapaju, nego lijevaju, i zato: votsvrongvitju, ljudi s RTL-a, pa dajte
im jesti!!!
Dobar dan i dobro došli
Dakle, dosta je toga bilo! Konačno podižem glas kako se i dostoji poludjeloj blogeraškoj djevici jer mi je ovaj put stvarno dosta. Pretpostavljam da tako to nekako i ide: prvo saznaš za blog, možda koji pročitaš, tu i tamo se smijuljiš čitajući komentare, na kraju počneš prepričavati postove s frendovima na kavi, a onda uđeš u terminalnu fazu u kojoj nadugačko i široko razvlačiš razloge zašto bi trebao ili ne trebao napraviti svoj. I eto, nakon temeljne prerade svih proova i conova, konačno porod. Neću se sramiti, neki prve mačiće i u vodu bacaju, pa kud puklo da piklo.
I tako, gladam ja maloprije "Imaš poruku", film s Meg Ryan i Tom Hanksom, cviljavo romantične tematike, a ipak tako krasno odglumljen, izrežiran i smontiran, kad eto jedna scena mi posebno privuče pažnju. U njoj Meg i Greg Kinnear, koji glumi njezinog dečka, razgovaraju u restoranu, a sve u namjeri da on prekine s njom, i tako preko objašnjavanja i očekivanja stižu do dijela u kojem on kaže da ju ne voli, a ona odgovara "Ni ja tebe." te prasnu u smijeh i dalje se suluda kombinacija u pravoj maniri "europskog filma" nastavlja dijalogom s kime bi on ustvari trebao biti kad su, eto, njih dvoje sad udruženim snagama spoznali da se ne vole.
Totalno suludo, ali ima nešto u tome.
To sve smijuljenje i hihotanje ne bi baš tako išlo da njih dvoje nisu već "skenirali" svoje opcije: on je već zamijetio neku s kojom bi mogao/htio nastaviti upoznavati čari života udvoje, a ona se još od početka filma bijesno napalila na neznanca s chata. I tako njih dvoje sad mogu bezbrižno hihotati i čavrljati kao dva stara prijatelja jer nitko ne mora osjećati krivnju što je bio prvi koji je priznao da hoda i živi s osobom koju je prestao voljeti. Fino, ali zar je stvar samo u tome - da se ne osjeća krivnja kad prekidaš s nekim koga više ne voliš?! A gdje je krivnja što živiš (kao par) s nekim koga više ne voliš. Zar je moguće da nisu "prokužili" da ne vole onog drugog dok nisu upoznali neke treće osobe. Ili su možda, da tu prošećem po tankoj granici, baš zato jer se ne vole imali uopće potrebu tražiti neke treće ljude koji će im potvrditi da nešto u njihovom životu ne štima?
