utorak, 10.10.2006.
Dobar dan i dobro došli
Dakle, dosta je toga bilo! Konačno podižem glas kako se i dostoji poludjeloj blogeraškoj djevici jer mi je ovaj put stvarno dosta. Pretpostavljam da tako to nekako i ide: prvo saznaš za blog, možda koji pročitaš, tu i tamo se smijuljiš čitajući komentare, na kraju počneš prepričavati postove s frendovima na kavi, a onda uđeš u terminalnu fazu u kojoj nadugačko i široko razvlačiš razloge zašto bi trebao ili ne trebao napraviti svoj. I eto, nakon temeljne prerade svih proova i conova, konačno porod. Neću se sramiti, neki prve mačiće i u vodu bacaju, pa kud puklo da piklo.
I tako, gladam ja maloprije "Imaš poruku", film s Meg Ryan i Tom Hanksom, cviljavo romantične tematike, a ipak tako krasno odglumljen, izrežiran i smontiran, kad eto jedna scena mi posebno privuče pažnju. U njoj Meg i Greg Kinnear, koji glumi njezinog dečka, razgovaraju u restoranu, a sve u namjeri da on prekine s njom, i tako preko objašnjavanja i očekivanja stižu do dijela u kojem on kaže da ju ne voli, a ona odgovara "Ni ja tebe." te prasnu u smijeh i dalje se suluda kombinacija u pravoj maniri "europskog filma" nastavlja dijalogom s kime bi on ustvari trebao biti kad su, eto, njih dvoje sad udruženim snagama spoznali da se ne vole.
Totalno suludo, ali ima nešto u tome.
To sve smijuljenje i hihotanje ne bi baš tako išlo da njih dvoje nisu već "skenirali" svoje opcije: on je već zamijetio neku s kojom bi mogao/htio nastaviti upoznavati čari života udvoje, a ona se još od početka filma bijesno napalila na neznanca s chata. I tako njih dvoje sad mogu bezbrižno hihotati i čavrljati kao dva stara prijatelja jer nitko ne mora osjećati krivnju što je bio prvi koji je priznao da hoda i živi s osobom koju je prestao voljeti. Fino, ali zar je stvar samo u tome - da se ne osjeća krivnja kad prekidaš s nekim koga više ne voliš?! A gdje je krivnja što živiš (kao par) s nekim koga više ne voliš. Zar je moguće da nisu "prokužili" da ne vole onog drugog dok nisu upoznali neke treće osobe. Ili su možda, da tu prošećem po tankoj granici, baš zato jer se ne vole imali uopće potrebu tražiti neke treće ljude koji će im potvrditi da nešto u njihovom životu ne štima?
