Pas

četvrtak , 29.03.2018.

Subota ujutro..svi na špici..ja se još uvijek trudim otići, ekipa je tamo..
Ekipa? Koja ekipa? TKO je ekipa? Moja ekipa? Ja nemam više ekipe..
Treba se obući..istuširati.. a ja u tuš kabinu ne mogu ući !!!!
Primoram se..uđem..nemam zraka..gušim se..panika..umrijet ću !!!
Srušim se..hitna..liječnik..bolnica..srce..srčani udar..ekg...eeg..holter..
Imam i kila previše. Dijeta. Vježbe. Hodanje. I :"gospođo, kad skinete petnaest kila, dođite" ..
Zdrava hrana. Zeleno. Sirovo. Voda. Ne meso, ne bijelo, ne alkohol, ne, ne ne..trava! Čak ni medicinska..
nervoza. pospanost. bezvoljnost. nezainteresiranost. lupanje srca. gušenje..drhtanje. histerija..
Nabavim psa!
Jooooj, ne Psa Psa! Nego..neko napušteno jadno žgepče iz azila..staro..potrebito pažnje i ljubavi, koje bi čak i mene moglo voljeti i biti mi vjerno i privrženo, unatoč..meni kao takvoj.
Spava sa mnom. Jede sa mnom. Kuham joj (na crnoj sam listi katoličkih dušebrižnika koji ne daju da pas bude obitelj).
Privržena, mazna, plaha, blaga..ni nije mi obitelj, ali zabogamiloga, taj čas mi je pod kožom. Ubrzo poprima moje "raspoloženje"..letargična, bezvoljna, umorna, pospana, nezainteresirana..
Bolesna??? Ma neeee..samo liči na gazdaricu..
Vodim ju u šetnju. U svoje šume, proplanke, među drveće, na travu..hodamo bose po oranici, ležimo na mokroj travi..kopamo po blatu..vadimo gliste i naganjamo voluharice.. potjera nas poljoprivrednik!
Dakle, Pes moj..nama treba naš proplanak!