In memoriam

srijeda , 08.11.2017.

Rastrašeno pokrih lice rukama
i zaplakah u sebi
diveći se pritom ljudima
koji to mogu činiti glasno
da
izgledaš mi lijepo večeras
ali sačekaj da prvo spustim ruke

i vrijeme sada stoji
nije potrebno pomicati se lijevo ili desno
ništa se više ne može promijeniti
nema boljeg negdje drugdje

sad smo tu
i plačemo
skrivajući se
rovarimo po sebi
razdiremo se
i plačemo, potiho