|
Upravo pročitah jednu fenomenalnu knjigu koja mi je podarila pokoju inspiraciju....
Savršen svijet, utopija, što je to? Čemu mi svi uopče težimo? Koji je smisao naših postupaka, naše nauke, našeg druženja, našeg stvaranja? Trebaju li se ljudi posvetiti Krajnjem cilju ili pak Čistoj sreći? A možda jedno proizlazi iz drugoga?
Evo što je... Savršenstvo ne postoji, niti će ikada postojati. Bar ne u ovakvom vremenu i ovakvom mjestu... Sreća jednima uvijek je drugima nesreća... Tako je uvijek bilo, tako to je i tako će to uvijek biti... Vječiti zakon ravnoteže... ravnoteže koja još uvijek uspijeva sprečavati nastanak kaosa, ali pitanje je koliko će joj još uspijevati.
Možda ljudi jesu stvoreni s nekakvim višim ciljem i namjerom, ali po mojemu mišljenju, mi smo definitivno jako skrenuli sa svojega puta. Svi težimo savršenstvu? Ali kako ga postići kada je neizbježno ono maloprije navedeno? Kako da svi budu sretni i zadovoljni? Kako postići da ljudi ne traže i ne trebaju više? Blaženi status quo... Nikako. To je izvan naših istinkta, naše prirode, naših osjećaja...
Divni novi svijet prikazuje prividno savršenstvo i harmoniju... Svatko ima svoj posao, zadatak, mjesto i pripadnost. Društvo je hijerarhijski razloženo na povlaštene i podređene. Nema razmirica, muka i sukoba, svi su sretni. Podređeni obave svoj posao, dobiju za njega nagradu i tako iz dana u dan. Nisu niti svjesni činjenice da su oni mogli biti oni povlašteni, što nisu bili zbog sasvim slučajnog odabira. U čemu je stvar? Kemija, čista kemija-opojna svojstva koja stvaraju zadovoljstvo i nevjerojatan princip ispiranja mozga obličen u hipnopedijske izreke. Povlašteni pak uživaju velik broj privilegija, logično. Od samog trenutka in vitro začeča naučeni su ne miješati se s onima ispod njihovog nivoa i bijedno pratiti način života koji je potpuno identičan za sve. Nema jedinstvenosti, osobnosti, jakih karaktera... čitav sustav je jedan veliki kolektiv koji isto razmišlja, ponaša se i postupa. Emocije su strogo zabranjene, ljubav je nešto potpuno nepoznato i što je najvažnije, sramotno! Riječi poput: otac i majka, obitelj, porod... smatraju se čistim vulgarnostima... A zašto? Emocije često puta dovode do blažih nemira, blaži nemiri dovode do kaosa, a kaos konačno do katastrofe, uništenja. Kako nema načina da svi nauče voljeti, poštovati, cijeniti i upijati stvari na pravi mogući način, način koji nikome neće škoditi, nikoga promijeniti, jedino što preostaje je stvorit populaciju ''robota''. Onih koji pokorno slušaju, ne postavljaju pitanja, onih koji ne znaju za nešto više te stoga i ne traže ništa više. Jedna velika velika laž, savršena maska... Blistava površina sa dobro zapečačenom prljavom nutrinom.
Ne, hvala. Koliko god ne bih bila svjesna te laži u kojoj bih živjela, privida i praznine, i da se ipak nađem u situaciji gdje bih bila u mogućnosti izabrati između emocija i kaosa povrh praznine, ugode i mira, izabrala bih ono prvo. Najbolnije je kada si lišen slobode razmišljanja, slobode izražavanja i slobode osjećaja. Kao takav ne dolaziš do izražaja i stapaš se sa svima. Nestaju i čar i karizma i jedinstvenost. Svatko je poseban na svoj način, nosi u sebi nešto što stvara nekome drugome inspiraciju, otvara nekome drugome njegovu dušu... On pak djeluje potom opet na nekoga drugoga i tako unedogled. Najbitnije je naučiti cijeniti, poštovati, slušati i razumijeti druge, a pogotovo samoga sebe.
Believe in who you are, you are a shinig star! (L. Richie)
by.dEEdEE
|
