osim malog krakatog dječaka koji priča ko navijen-konstantno... uz pauzu dok spava, mada, i tad u snu priča ponekad
Trebalo mu je par dana da dođe k sebi i da se počne privikavati na život u gradu.
Prvi dan u vrtiću je prošao katastrofa. Nisam ga mogla ujutro probuditi, natezanje i borba za skidanje i oblačenje, pa plakanje da neće u vrtić... i u vrtiću grčevito držanje za mene uz suze i dreku da hoće doma...
Mislim, stvarno se mali zna boriti za svoje pravo glasno i jasno.
Bila sam kod fizijatra, i eto, saznala "predivnu" dijagnozu. Nije mi samo jasno zašto mi to nitko prije nije na taj način objasnio, no da skratim; imam deformaciju lumbalnog dijela kralješaka od rođenja, i k tome mi je kralješnica već u dosta derutnom stanju (moj izraz). Zapravo hrskavica na kralješnicima mi je toliko istrošena da jednostavno moram prihvatiti činjenicu da mi neće biti bolje i da ću i dalje biti s vremenom na vrijeme uštekana... do kraja života.
Krasna vijest za ženu od 33 godine! S 33 sam već tak potrošena da zapravo nemam kaj više tražiti i misliti da će biti bolje. Istina, znam da svaki kostur stari svojim tempom i da nije svaka kičma jednakog vijeka i u super stanju, no da sam baš tak trošna i za niš-to nisam. Za razliku od prethodnih fizijatra, ova si je dala truda jer sam uprla s pitanjima objašnjavala mi svaki detalj na snimci za koji sam pitala.
NO ok, nije niš kaj mi nije bilo do sada. Samo znam da je to tak i gotovo. Pazit ću kad nešto dižem, da ne glumatam Herkulesa, u dvorani ne izigravat svemoguću i to je to. Nema šanse da se išta u mom životu mijenja jer sam saznala da sam kičme stare 20 godina više nego sam ja sama. Pa sve u svemu, još se ja i super držim za potrošenu i uštekanu babu!!
Jedino me stvarno živcira da sam konstantno bolesna. Evo vratili smo se s mora pred mjesec dana, od kad sam se vratila, 2x sam bila uštekana, pa ako nisam uštekana onda me pere prehlada, koju vučem već 2 tjedna. kašljem, kišem, pljujem šmrkam, slinim... bljak...
Kad sam već u nekim takvim blesavim i, neću reč ružnim, već, saznavajućim tonovima, eto još nekoliko.
srijeda, vodim malca u vrtić i na vratima saznam da se ODJEDNOM vrtić u kojem imam
Studio, opreuređuje, i sva se djeca iz tog vrtića utrpavaju na druge dvije lokacije. Da ne objašnjavam ovdje, kako je to prošlo pročitajte na blogu
Plesni studio "Pegaz".
Mislim stvarno-koma. Sad čekam ponedjeljak da saznam dali ćemo uspjet nešto iskombinirati u školi a do tada... štrikam...
A da nebude sve nekak trulo i "istrošeno", malo veselih vijesti
vijesti!
Malac je u srijedu naučio žvakat kaugumu
Slova
R i
L i ostala teška slova u riječima su prebrođena, mali govori ko spiker.
U potrazi smo za gimnastikom u blizini, tak da tražim okolo naokolo gdje kaj ima za njega. To mu sad treba da se malo umori, trči, penje, skače, provlači se i da se druži s drugom djecom a ne samo u svojoj grupi.
I da, mijenja sobu u vrtiću pa me zanima kak će mu sad biti.
Ima toga još samo neznam dali mi sve stane, a ovaj post je podosta velik pa bi bilo dosta za sada.