D e m i j a n & M i k e l a

Nakon strke i užurbanog tjedna, ipak sam provela čak 2 neradna dana s Zvrkom! On nije išao u vrtić, a ja nisam išla na posao. I super mi je došlo malo da uhvatim zraka, naspavam se-recimo, jer uz Zvrka je nemoguće spavati-ako on ne spava
Obavila sam hrpu posla , doznala dvije super vijesti, od koje mi se jedna 3 dana kasnije izjalovila, ALI, našla sam Zvrku napokon sportsku. Saznala da igraonicu vodi moja bivša jako dobra kolegica s DIF-a, ili ti ga po novom FFK (fakultet za fizičku kulturu), i eto, svijet je ipak malen, napričale smo se preko telefona, i vjerujem da ćemo još kad se vidimo na nekoj kavi

Djeca i shvaćanje, kako jedna riječ čini čuda...
Kad sam počela pričati sa Zvrkom o vježbanju i sportskoj, u igri je bilo vježbanje, no... njemu vježbanje znači dvorana i ples, jer to mama radi. I kad je došao trenutak da treba krenuti-njegov otpor je bio pregolem! Naime, krivu riječ sam upotrijebila i jednostavno je njegova vizija o vježbanju preokrenuta u ples u dvorani... i nikako da ispravim svoju grešku u za koju sam si sama kriva , di mi je bila pamet...
Tako smo propustili prvi sat sportske, no za drugi puta sam angažirala tatu da objasni i ispravi moju grešku-i uspjelo je! Pristao je, a uzbuđenje je bilo ogromno. Super se snašao, uključio, super je prošlo i odmah je rekao da hoće opet na sportsku, hoće opet u Popaj! Drago mi je, da se istrči, da se druži, stiže ružno vrijeme-gdje će se istrčati ako ne na ovakvim aktivnostima. Čak smo jučer išli kupiti i tenisice da ima u čemu vježbati! Ali je zaključio da će u novim tenisicama hodati po vani i u vrtić, a mama je navečer rifljala po starim tenisicama koje će biti za dvoranu...
Glavno da je veselje za Popaja, snagatora, divljaka, koji još nema niti 3 i pol godine.



Novosti, osim slova R koje zvuči super, već tjedan dana, siroće, izgubljen je u slovu L koje sad odjednom zruči tak smiješno, nekak mekano, nije ziher kako bi ga trebalo izgovoriti pa to kombinira svaki puta sa drugim načinom, ovisno o kojoj se riječi radi. Kad smo bili sami skupa, puno toga sam još skužila. Osim što je kuhao samnom, reckao mrkvu, radio meni sendvić (da, da, dobila sam prvi sendvić od svog sina, koji je sam napravio, ja sam samo odrezala šnitu kruha...
Onda smo radili frape, u koji je trpao sve moguće voće, i med, i piškotu (šta je sve stavio, uopće neznam, samo znam da je njemu bilo fino, za nas ostale nije bitno...)



Jučer smo bili u gradu, u Kaptol centru. Išli smo obaviti nešto poslovno, malac i ja i naletili na Crvenkapicu u prometu, lutkarsku predstavu od 15-ak minuta i općinjen je njome već 2 dana. Zna napamet pjesmice i priču, a jutros mi je objašnjavao (u 7 ujutro ), kako se vuk PREOBRAZIO u auto... Halo!??? Preobrazio!?? Od kuda mu ta riječ? Pa niti ja je ne koristim baš nešto često, uzglavnom se nešto pretvori, ali preobrazi!?? Mislim... mamino dijete... pametna glavica, taj sad zna više nek sam ja znala u osnovnoj školi...

A sad nemrem više hvaliti svog malca jer moram polako krenut u spremanje, naravno uznjegovu pomoć, i čišćenje, i veš i ... ma, znate već kaj se radi nedjeljom (možda popodne i odemo negdje i odmaramo od rada...

Ako niste znali...
Dječji tjedan traje od 1. do 7. listopada

Dječji tjedan se održava svake godine u prvom punom tjednu listopada, stoga će se ove godine održati od 1. do 7. listopada. Među aktivnostima koje će imati lokalna obilježja, ostvarit će se, između ostaloga, i dječje stvaralačke aktivnosti u radionicama, prigodno pripremljene dječje priredbe i izložbe te ostala događanja.

Poseban zajednički događaj će biti 14. godišnja Smotra dječjeg stvaralaštva iz osnovnih Društava Naša djeca. Očekuje se dolazak iz 41 grada i općina, preko 1.000 djece - izvođača programa i oko 200 voditelja i nastavnika. Domaćin je Grad Zagreb, a zbog obimnosti programa, smještaja i dvorane, Smotra će se ove godine održati izuzetno u danima nakon Dječjeg tjedna: 12., 13. i 14 listopada 2007.

riječi su moje mrvice nakon gotovo 7 dana moje jurnjave i strke pred početak rada Pegaza. Ludnica prouzrokovana strkom oko prostora koji su nam u zadnji tren javili da-nemamo, kao i 200-tinjak djece koja pohađaju taj objekat, i koje su premjestili na druge dvije lokacije...
Strka oko traženja novog prostora i nije da baš svi trče i uskaču i nude prostor za đipanje hrpetine klinačadije...

Sredila sam i to, pronašla, iskopala, napravila upise, odradila prve sate informativnih razgovora s roditeljima da ih uputim u sve "čari i boljke plesa", u uvjete i još hrpu detalja koji su meni bitni, a vjerujem da su i roditeljima.
Sve bi to još nekako hodalo da nisam na još sto strana. Na poslu neka čudna "struja", nabrijana atmosfera, hrpa strke i žurbe, da ne nabrajam... Malca kupe dida i baka, i već sam luda od trčanja s posla doma pa slaganje pripreme i jurnjava na drugu stranu. I dalje se svaki dan pitam što ja imam od toga? Ono što mi zapravo i najviše trenutno treba-financije-to ne donosi... no neću o tome, svaki dan se ponavljam ko pokvarena ploća, i vrapci znaju već tu moju priču...

No i to je prošlo, i napokon dolazim po dijete u vrtić...
Zvrk: "mama, a zašto nisi došla ti po mene???"
Ja: "Pa vidiš da sam došla!"
Zvrk: "Ma ne sad, jučer?"
Ja: "Morala sam raditi..."
Zvrk: "Sa svojim curama?"
Ja: "Da sa curama u dvorani."
Zvrk: "A hočeš danas biti samo s menom?"
Ja: "Ti bi htio biti sam samnom?"
Zvrk: "Da, htio bih biti s tobom mama danas skroz!" i pokloni mi najveći zagrljaj na svijetu , a meni se srce stislo, oči zamutile... mrva moja mala

Falio mi je strašno, no ovako što već dugo nisam čula da mi govori... zapravo nikad nisam čula baš na taj način. I da, često pita gdje je tata... i uvijek isti odgovor dobiva: "Tata radi, doči će kasno navečer..." a toliko očito razočaranje teško da može sakriti

Jučer mi je radio sendvić, moj sin je meni napravio sendvić, i samo meni

Zajedno smo kuhali ručak, rekcao je mrkvicu, radio svjetiće od karfiole... stalno me pitao jel mi može pomoći (naravno radi nagrade (kinder jaje) samo to nije priznao-a ja nisam pitala...
Naravno da je dobio nagradu jer je dobar, jer sam dobila sendvić, jer me grlio i ponavljao mi koliko me jako voli, jer mi je promatrao oči i pitao zašto imam crvene crtice (oči mi crvene od umora i nespavanja, a i prehlade koju vučem već preko 3 tjedna), i da imam najveće trepavice na svijetu ... do obrva-kao i on (sve su to njegova zapažanja). Samo što ih on ne šminka pa nisu tak tvrde.

Bili su to naši trenuci, fale mi, ali se nadam da će malo sad proči žurba i strka, ipak sam večinu posla obavila, sad samo usmjeravanje.
Ovaj vikend ću samo guštati i raditi neke lake poslove, i puuuuno puuuno spavati i napuniti baterije da se i organizam malo odmori, inaće moja prehlada, kašalj i šmrkavi nos neće nikada prestati...

Već neko vrijeme najbliskoji predmet u mom životu je paket maramica...

osim malog krakatog dječaka koji priča ko navijen-konstantno... uz pauzu dok spava, mada, i tad u snu priča ponekad

Trebalo mu je par dana da dođe k sebi i da se počne privikavati na život u gradu.
Prvi dan u vrtiću je prošao katastrofa. Nisam ga mogla ujutro probuditi, natezanje i borba za skidanje i oblačenje, pa plakanje da neće u vrtić... i u vrtiću grčevito držanje za mene uz suze i dreku da hoće doma...
Mislim, stvarno se mali zna boriti za svoje pravo glasno i jasno.

Bila sam kod fizijatra, i eto, saznala "predivnu" dijagnozu. Nije mi samo jasno zašto mi to nitko prije nije na taj način objasnio, no da skratim; imam deformaciju lumbalnog dijela kralješaka od rođenja, i k tome mi je kralješnica već u dosta derutnom stanju (moj izraz). Zapravo hrskavica na kralješnicima mi je toliko istrošena da jednostavno moram prihvatiti činjenicu da mi neće biti bolje i da ću i dalje biti s vremenom na vrijeme uštekana... do kraja života.
Krasna vijest za ženu od 33 godine! S 33 sam već tak potrošena da zapravo nemam kaj više tražiti i misliti da će biti bolje. Istina, znam da svaki kostur stari svojim tempom i da nije svaka kičma jednakog vijeka i u super stanju, no da sam baš tak trošna i za niš-to nisam. Za razliku od prethodnih fizijatra, ova si je dala truda jer sam uprla s pitanjima objašnjavala mi svaki detalj na snimci za koji sam pitala.
NO ok, nije niš kaj mi nije bilo do sada. Samo znam da je to tak i gotovo. Pazit ću kad nešto dižem, da ne glumatam Herkulesa, u dvorani ne izigravat svemoguću i to je to. Nema šanse da se išta u mom životu mijenja jer sam saznala da sam kičme stare 20 godina više nego sam ja sama. Pa sve u svemu, još se ja i super držim za potrošenu i uštekanu babu!!
Jedino me stvarno živcira da sam konstantno bolesna. Evo vratili smo se s mora pred mjesec dana, od kad sam se vratila, 2x sam bila uštekana, pa ako nisam uštekana onda me pere prehlada, koju vučem već 2 tjedna. kašljem, kišem, pljujem šmrkam, slinim... bljak...

Kad sam već u nekim takvim blesavim i, neću reč ružnim, već, saznavajućim tonovima, eto još nekoliko.
srijeda, vodim malca u vrtić i na vratima saznam da se ODJEDNOM vrtić u kojem imam Studio, opreuređuje, i sva se djeca iz tog vrtića utrpavaju na druge dvije lokacije. Da ne objašnjavam ovdje, kako je to prošlo pročitajte na blogu Plesni studio "Pegaz".

Mislim stvarno-koma. Sad čekam ponedjeljak da saznam dali ćemo uspjet nešto iskombinirati u školi a do tada... štrikam...

A da nebude sve nekak trulo i "istrošeno", malo veselih vijesti vijesti!
Malac je u srijedu naučio žvakat kaugumu
Slova R i L i ostala teška slova u riječima su prebrođena, mali govori ko spiker.

U potrazi smo za gimnastikom u blizini, tak da tražim okolo naokolo gdje kaj ima za njega. To mu sad treba da se malo umori, trči, penje, skače, provlači se i da se druži s drugom djecom a ne samo u svojoj grupi.
I da, mijenja sobu u vrtiću pa me zanima kak će mu sad biti.

Ima toga još samo neznam dali mi sve stane, a ovaj post je podosta velik pa bi bilo dosta za sada.