D e m i j a n & M i k e l a

Muči me već neko vrijeme, i moram priznat da mi osjećaj uopće nije stran, dapaće, Uštekana sam od svoje 18 godine s vremena na vrijeme... svakih nekoliko mjeseci-ja UŠTEKANA!
I sad nek mi neko kaže da UŠTEKANI ne vježbaju... , ne bave se ničime , sjede za kompom cijele dane , i??? jel vam to liči na mene???
Al eto, družimo se, i snalazimo nas dvoje, mr. Uštekanovič i ja. Pred nekih 4 godine me najjače uhvatilo, sjedila sam na podu i pisala program za novu sezonu malih plesačkih nada, sređivala papirologiju i htjela se dignut - a kad mr. Ušt. odvali jedan poveći protest! Valjda mu se dopalo sjediti na podu, i nije mu se nikako dizalo, i eto, ostala ja na podu, srećom pa kad tak nekaj radim sve si pomećem oko sebe pa i telefon. Da skratim priču, nikoga nije bilo doma, a ja, nevolim paničarati, a kamoli zvati nekoga jer MENI NIJE DOBRO, tak sam ja neko vrijeme pokušavala svašta... no krajnji domet je bio da sam zgrbljena ko kakva stogodišnja bakica (mada ima i super bakica koje su fit i ravne i kad pređu stotu!).
Daklem, nit mogu na wc, boli više kad sjedim nego kad stojim, nit se mogu ispraviti, niti se mogu nagnuti, nemrem niš i to je to! Jedino što mi je tada pomoglo, je da su došli mladi zgodni dečki sa hitne i odvalili mi par bolkada da se izravnam, s time da su popili neznam koliko soka kod mene jer me nije ništa popuštalo. na kraju su rekli da mi nemogu pomoć i ako mi nebude bolje do ujutro-nek ih ponovno zovem

Znači, sad imam 33 godine, manje 18 kad je sve počelo i već (uff, čovječe) imam podosta iskustva s mr. U.

I tako ja provodila dane tjedne i mjesece na bolovanju, po krevetu, nepomočna i jadna, bolna i neutješna dok pred par godina nisam upoznala mog Kiru. Čovjek čarobnih prstiju i čudnovate smirenosti (toliko smiren da ti dođe da ga protreseš i pitaš dal se ikad razljuti!!!) Bio je i naš sviralica kod njega, i koliko sam shvatila, ljepo su se družili!

Čovjek zna šta radi, i to radi stvarno savršeno. Toliko je dobar da više ne uzima nove ljude za "obradu" jer ne stiže niti svoje stare mušterije srediti. Zašto sam se ja njega uhvatila, zapravo, jer je to prvi čovjek kojem sam dala da mi nanosi bol, s ciljem da bol nestane. Nije on kiropraktičar, on masira, i oslobađa bolna mjesta. ma šta da vam kažem, muž me dovukao do njega, 4 kata pješice me doma spuštao na rukama, pa u auto... a bolova u autu-da nepričam sve to ja podnosim i više nego stojički, žensko sam, pa mislim da moram, pa još treba do njega od auta doči... (ajme horora). I onda udri po mišićima, po bolnim mjestima... ljudi, žene, vi koje ste rodile, ma porod je ništa prema ovoj boli! I nakon sat vremena njegovog žnjaranja mojih bolnih dijelova, mojih suza i neizrečenih spovki, dižem se sama sa i penjem na 4 kat bez pomoći.

Da ne mislite da je sve nestalo u sekundi-ne nije, ali, bilo je bolje, i drugi dan sam imala muskulfibere za poludit, no nije to ništa, glavno da mogu otić sama na wc, a i za tjedan dana sam bila ko nova-za razliku od prethodnih situacija kada sam imala bolovanje i po 3-4 mjeseca. Prošli tjedan me isto počelo štekati. Bila sam na moru, radila ko crv, prala, nosila, vozila satima-pa mi je to normalno da me leđa bole, no odmah zvala Kiru, sredio mi leđa i sad opet u nove pohode!

Vi koji idete na GO-uživajte i odmorite se od svega, vi koji neidete, nađite utjehu u nekom od naših mjestašca uz jezero i šumu, da hladovina osvježi glavu i tijelo, a vi kjoi ćete se načekati do GO-sorry, nemrem vam pomoć-strpite se!

Živili vi meni i ne ostali Uštekani NIKADA!!!

Uštekana mama

Da vidite što se dešavalo s nama ovaj tjedan.
Tata je sa svojim Caimanima svirao kod Charlija u ponedjeljak, a da smo i mi bili tamo-evo dokaza! Ovo je naš Mladi performer! ima slika od svakoga dana i rasporedi, i svega!



Moje pegazice su nastupale u srijedu na Trgu, no nema nikakvih slika, barem ne formalnih, a do ostalih nisam još došla.
Danas samo kratko javljanje, umorna sam i napokon sam dočekala kraj plesne sezone jer sam već bila na debeloj rezervi snage (obje ).

Jedva čekam GO. Još malo, još samo malo i opet ću punit baterije negdje, ma može i doma, samo da nemam obaveza, organiziranog "rada", rokova, termina, programa...

Za kraj, ostajem u vodama pjesme... poslušajte ovo maleno stvorenje ako do sada niste

Mami su prošli tjedan stigli nalazi i kemoterapija je super obavila svoju zadaću! Ostali su samo ožiljci na mjestima gdje je zloća bila!!!

Najljepša vijest koju sam čula nakon duuuuuugo-dugo vremena!

Prošli kišni vikend bio je drugačiji, pogotovo malom čovjeku. Kiša je lila, a mi se baš spremili van i odlučili uživati u kiši. Taman se malo stišala i kapala, proljetna sitna kišica, a mi uzeli kišobran, Demijan kabanicu, čizmice na noge i veselju nije bilo kraja. Tražili smo najveće lokve, skakao je s guštom po njima, špricao naokolo i glasno se smijao! U travi su se u kratkom roku stvorile hrpetine puževa vinogradara koji su bili, da citiram "tak slatki" da ih je htio uzeti sa sobom doma i napraviti im kućicu. Za to sam ja kriva jer vječno9 skupljam puževe sa puta i stavljam ih u travu da ih neko ne zgazi, isto radim i sa glistama. Znam da je to nekome bljak,no meni je žao tih korisnih životinjica (mislim na gliste ) koje krepavaju na cesti jer su bedaste. Neki dan smo u šalati našli gusjenicu, i njoj smo doma napravili kučicu sa hrpom lišća...i bubamari koja je zalutala na naš prozor. Puž je samo još jedan novi podstanar koji je skoro živio s nama-bez plaćanja najamnime!

U međuvremenu i još uvijek, aktualan je telefon. Kak i nebi kad gleda na sve strane kako ljudi telefoniraju , a njegov telefon je svaki kojeg se uhvati. Govornica je najbolja, jer uzme slušalicu i zove mene par metara dalje i priča samnom. često tak razgovara i sa bakom ali preko portofona. A koji su to monolozi (nama) kakvi izrazi.. "da, da... jesam ti rekao, ma znaš, ono, budem ti sve ispričao kad se vidimo, a onda ti donesem to i to, kak smo i pričali..."
Muž i ja se znamo poskrivečki cerekati kad čujemo te njegove razgovore, i nije fora kad zna da mu se smijemo i da ga slušamo već kad se ufura u svoj film i priča i priča, pozdravlja.. objašnjava... ma humoristična serija-samo tako! Ti mali klinci su predivni kad neznaju da ih se gleda i sluša, onda se ne krevelje i ne glumataju, već su prave male kopije velikih ljudi.

Jučer je bilo srećom malo bolje vrijeme, pa smo se pozabavili balončićima od sapunice, čak sam i jedan štapić sama napravila da možemo oboje puhati i stvarati te čudesne balone čija se boja preljeva poput duge. Od jučer mi se vrti njegov smijeh po glavi, veselje radi balona koje je stvarao trčanjem (jer još nije usavršio tehniku puhanja koja NJEGA zadovoljava). Ne može puhati puno balona odjednom, pa smo našli tehniku trčanja i mahanja rukom i onda je sve oko njega prepuno tih pjenastih predivnih balončića. Šteta što se tako brzo rasplinu, slićni su ljepom snu koji nestane taman kad počneš uživati... neznam, ali meni se baš sanja, fali mi malo tih ljepih šarenih i sretnih snova