D e m i j a n & M i k e l a

Sreća, zvrk je super i zdrav i zeza ko i uvijek, i svako malo mu se nasmijem kad izvali novu foru ili rečenicu. Šta taj može svašta ispričati?-nevjerojatan, a tek kak se upucava kad nešto hoće?-poseban sistem si je stvorio i to sam. Od nikoga od nas to nije mogao čuti-koliko ja znam...

Novosti. u ponedeljak idemo u 9 na razgovor u vrtić, i za 8 dana kreću prvi vrtićki dani. Znatiželjna sam, zanima kak će izgledati Dem u vrtiću s klincima svojeg uzrasta, kak će se ponašati, jesti, spavati, prilagoditi se. Ali me definitivno nije strah. Komunikativan je, voli djecu, razumije i brzo hvata kad ga nešto zanima. Druga je stvar što masu puta ne želi čuti kad mu se nešto govori, kao danas kad je trebao nešto pospremiti. jednostavno se pravio gluh, ili dođe sa forom: "nešto si mi mama rekla?"-"a-ha" "nešto si mi pričala-a što to mama?" i krene u svoju neku priču i svoj smjer, a ne naravno onaj u koji MI hoćemo (tata i ja, ili baka ili dida). Muljator samo tako, i to ovak mali, a okice mu se razigraju čim počne filozofirati!

Stanje doma slijedeće; još smo uvijek među kutijama, ništa još od svega nije došlo, ali je 50% sklopljeno, tak da danas ništa od finaliziranja, nadam se (u nadi je spas ) da bi sutra sve bilo gotovo.

Jogi je tu, na podu, malac je odušeljen svojim jogijem, ali... kad dođe krevet-to će tek onda biti pravi gušt. Kad se sve ove stvari koje su po svuda smjeste na svoje mjesto, kad maknem sve ove stare stvari i maknem se od silnim papirića, kutijica i nekad mi važnih uspomena....

Čitala sam negdje da je skupljanje uspomena i raznim sitnica jedna vrsta bolesti, ovisnosti. Ak je tak onda sam ja ovisnik o minijaturnim i većim niškoristi stvarima. Imam valjda tonu stvari koje mi samo čuće u ladicama i uvijek mislim-ma možda mi zatreba, ma to mi je uspomena na ovaj i onaj događaj, ma ovo je kad smo se Dragi i ja upoznali, ovo je prva karta od kina, ovo prva karta od koncerta, ovo... ufffffff vrti mi se u glavi i sad ja to trebam baciti??? Mislim, ko će sad te sitnice spremati negdje i opet raditi negdje drugdje spremište starih uspomena. Svaka bi onda obitelj trebala imati svoj vlastiti muzej da izloži i napiše uz svaku stvar od kuda je i kojim povodom spremljena. Bila je izložba na Medvešćaku pred nekih godinu i nešto pod nazivom "slomljena srca" gdje su ljudi davali svoje osobne stvari koje su ih sjećale na izgubljenu ili iznevjerenu ljubav. Bilo je tu pisama, kazeta, suhih ružinih latica, čak i motora!?

Već se dugo psihički pripremam na to čišćenje. Isto kao i kuhinjskih ladica i ormara, sve više ličim na moju baku. Skupljam staklenke, kutijice, poklopce... UŽAS! Sve ću pobacati Imam valjda 3 vrća za sok, a mi sok radimo u flašama od pive ili fante. Neznam koliko košarica za kruh, a zapravo, i to rijetko koristimo... ma svega ima-previše! Ne kužim zakaj nemamo recimo mikrovalnu viška??? nemamo je uopće, pa mi još više bez veze Ima neko viška mikrovalnu? Eto za mikorvalnu dajem hrpu staklenki i kutijica, košara za kruh, daske za rezanje, pleteni otvoreni ormarić... mislim daje to ok!

I na zadnje stavljam sebe...
Pripreme za studio su počele, a ja neka sva nikakva. Nisam loše volje, već me glava boli i opet temperatura neka blesava 37.5-37.8
Osim što sam morala na komisiju radi produljeja bolovanja sa 7 dana na 14 dana (to još u životu nisam čula ), mislila sam već u utorak počet radit. Sutra dižem zadnje nalaze u zaraznoj (naime u petak nisu bili gotovi ), pa ću i kontrolu tamo obaviti, pa da vidim jesu li što našli ili ne. Temperatura nikako da nestane. Jedino što je uspjelo skinuti je ibuprofen. A nemrem svaki puta kad me zaboli glava i dobijem temperaturu tamaniti tablete .

Eto, moja dva čovjeka spavaju ko anđeli, ja lupam glavom u stol u pauzi pisanja (da bar boli glava s razlogom ), i usput mislim kaj da kuham ( još nisam ručak napravila...) i eto, da se javim, stvarno dugo nisam.

Odoh u kuhinju na konstruktivni rad,
javim se kad štogod bude novoga!