Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Kada je čovjek otkrio kako vatra ne samo da grije već i u tamnim noćima osvijetli pećinu bila mu je posebno važna Svijetlo nam je dakle oduvijek bilo važno. U djetinjstvu sam odrastala uz petrolejke i na karabit-lampe. Gradovi su prvi dobili rasvjetu po ulicama, a sela puno kasnije, neka ni danas još nemaju na žalost.
Danas nam se čini kao da uličnu rasvjetu imamo već odavno, ali nije to baš tako. Malo tko uopće razmišlja kada i kako je sve krenulo, a bilo je stvarno zanimljivo.
Krajem XVIII. stoljeća uspostavljeni su sistemi rasvjete. Prvi koji je svoju kuću osvijetlio bio je William Murdoch, a već početkom XIX. stoljeća napravljeni su, slični sustavi njegovom, za javnu rasvjetu po europskim gradovima.
Zagreb je, zapravo poglavarstvo grada, 1862. dalo koncesiju industrijalcu Ludwigu A. Riedingeru za izgradnju i održavanje plinske rasvjete u gradu. Plinara je bila u Hebrangovoj ulici. Tada je to bio rubni dio grada. U rad je puštena 31. Listopad 1863. Toga dana u 19,00h Zagreb su osvijetlile 364 plinske lampe.
Zanimljivo je da u početnom korištenju plinske rasvjete u kućama nije bilo brojila pa se obračunavalo po broju sati korištenja. Ipak već od 1877. se obračunava po kubičnom metru (20 novčića), a kako se proizvodnja plina povećavala cijena je pala na (1885. 18 novčića), a šest godina kasnije ( 1891 na 16 novčića)
U to vrijeme plin se dobivao od drva i postojali su propisi o kakvoći. Kako je kod te proizvodnje bilo raznih nusprodukata pokrenula se i kemijska industrija.
1914. godine Zagreb je imao 1546 javnih plinskih svjetiljki. Za rata je sve stagniralo, slabo održavano i obnavljano. Tek 1924. godine bio je opet isti broj svjetiljki kao i prije rata na Zagrebačkim ulicama.
Vrhunac razvitka plinske javne rasvjete bio je 1934. Tada je postavljena zadnja svjetiljka na Krešimirovu trgu. Ukupno ih je bilo 1920 javnih plinskih svjetiljki.
No tada je već električna rasvjeta postavljana po predgrađima i polako istiskivala plinsku i njihov se broj stalno smanjivao.
Prošlo je 160 godina od javne rasvjete grada Zagreba plinskim lampama. Pa ipak Zagreb i dalje čuva svoje lanterne plinske na Gornjem gradu, Kaptolu, Opatovini s ukupno 249 plinskih lampi.
Nažigač pali lampe kao nekada davno više kao turističku ponudu nego što je javna rasvjeta. Uvijek je posebno lijepo u te večernje sate prošetati Gornjim gradom i osvrnuti se mislima na one koji su pod tim lampama izjavljivali ljubav, čestitali si Novo Ljeto ili o njima pisali.
LANTERNA NA GRIČU ŽIVI
Još uvijek u Zagrebu
Na Gornjem gradu, Griču
Ponosno zasvijetle lanterene
Plinske, starinske.
O njima je Majer davno
Stihove svoje slagao u zimske noći.
Pratile su one, lanterne plinske,
Mnoge čiji su životi
Pod njihovim svjetlom prolazili.
I Matoš negda s kaputom
Po kojem su pahulje sipile nježno,
A vjetar ih s ranglana meo
Kao što Majer priča
O lanterni plinskoj, starinskoj.
Danas jednako kao nekad
Dok jutrom sunce izlazi
Gase se lanterne i gradu još jednom
Najave novi dan u stih upisan.
Jednog je dana ponovo došao rat.
Zvona su zvonila i sirene zavijale gradom.
U strahu mnogi su u podrumu čekali,
Mnogi se nadali da neće opet,
Ali sve su molitve uzalud bile.
Na grad su padale rakete
Rušile toranj na Sljemenu,
Ubijale ljude na ulici.
Što bi Majer rekao tada?
Zar nas ništa ne nauči jad
Što dva nas puta snađe?
Mnogih više pod lanternom nema,
A sram, uđe li među ljude
Ona, lanterna, uzalud se pita.
I prošlo je zlo, a dobro se desilo njima,
A ne svima.
Po Gornjem Gradu crna je limuzina
Simbol vlasti što znala je krasti
I malo tko zna da u ulici do, jedna je
Lanterna plinska, starinska
Što čeka svoj tužni kraj da svane
Kada će je zamijeniti žicom
Neke nove vjetroelektrane.
Spomen na Vjekoslava Majera i njegovu pjesme Plinska lanterna na Griču.
Rođen u Zagrebu 27. travnja 1900.
Preminuo u Zagrebu 4. prosinca 1975.
