život je kako kada

< svibanj, 2019 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

13.05.2019., ponedjeljak

Montevettolini

Ipak ću krenuti od Uskrsa. Nakon doručka otišli smo u crkvu



A onda nakon ručka u zanimljiv gradić iz srednjeg vijeka.



Grad je na vrhu brda sa drevnom tvrđavom. Cijeli je grad opasan visokim kamenim zidinama. Ulaz u grad je kroz vrata-kule tvrđave koja su ispod zvonika crkve. I danas su jednaka. Utvrda se spontano predala početkom 16. stoljeća Firenzi, a 1597. Ferdinando I de Mediči naručio je izgradnju vile Mediči Montevettolini , koja je uklopljena u ondašnje selo. Rustikalna seoska kuća bila je dio golemog iskrčenog područja na prijelazu iz šesnaestog i sedamnaestog stoljeća. Grad je smješten u pokrajini Pistoia. O samoj starosti nismo uspjeli puno saznati, razlog ćete vidjeti na slikama.



naši prijatelji ulaze u grad, oni mlađi su već zbrisali (uvijek kažu nemoj nas slikati) pa se skrivaju



grad je cijeli opasan zidinama









jeste li što čudno primijetili?





još niste?











da vam olakšam potragu, nigdje žive duše. grad izgleda kao grad duhova. sve su kuće uređene, čvrsto zatvorene i ni glasa čuti nije.

a na malom trgu promijena





nekoliko automobila, ali nigdje nikoga i osim što naši klinci galame drugih se glasova ne čuje. hodamo kroz tu povijest i stvarno mi se učini da smo zalutali u vrijeme, samo da nije automobila bilo bi kao bajka.



moj je unuk uz crpku za vodu našao kanutu i krenuo zalijevati cvijeće na trgu



odlazimo nešto tiše nego što smo došli



pogled na brdovite dijelove pokrajine Pistoje





i opet masline, ali koji čudan način obrezivanja. njima sigurno ne trebaju lojtre za branje





za kraj o najtišem grad u kojem sam bila prekrasni makovi koji cvatu po svim maslinicima


- 16:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #