| < | svibanj, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
|
TOGA DANA Toga dana više mi neće biti važno Tko su mi prijatelji bili. Neće mi biti važno jesu li me voljeli Ili tek podnosili onako usput Kao i život koji su živjeli. Toga dana neće me imati obavezu Iz puke pristojnosti Nazvati, Ali nazivat će one koji ostaju I pokušati saznati kako baš sada I hoće li zajedno do Krematorija. Možda će padati kiša, možda snijeg, Poledica, hladno će možda biti Ili će sunce pržiti i odluka ići ili ne Bit će im izazov. Toga dana meni to neće biti važno, Ništa mi više neće biti važno, Ali danas, danas mi je, Da me prijatelj nazove, da upita me Kako sam i što radim i imam li želju popričati. Danas smo isti sve što imamo I sve što možemo Oni moji prijatelji i ja, Samo ja nazovem, a oni nemaju vremena. Njihovo vrijeme se brže potroši nego moje I čude se čudom što sve u moje vrijeme stane. Toga dana, toga će dana pomisliti, možda, Da su me trebali i mogli koji put nazvati, A možda će samo prosipati latice po odru, Otići svom jednakom životu i zaboraviti Kao da me i nije bilo. |