Mjesecima je čekala zapakirana. U situaciji koja me je tugom pogodila nisam imala ni snagu ni volje obznaniti novi zadnji ukoričeni uradak. Konačno, promocija sasvim drukčije zbirke od prijašnjih, će se zbiti
Dodajem jedan od osvrta na zbirku:
Blogosfera
Danas, kada je cijeli svijet dostupan jednim klikom, internet preuzima ulogu okupljanja, upoznavanja, iznošenja vlastitih i tuđih stavova, promocije i samopromocije, mjesto edukacije i zabave, mjesto bez kojeg se jednostavno ne može.
Na portalima, blogovima, društvenim mrežama ostavljaju se zapisi koje mogu čitati svi koji su zainteresirani, mogu ostavljati komentare, polemizirati ili istresti svoje frustracije ili neznanje da ih svi vide.
Željka ostavlja svoje zapise na blogu. Čini to već godinama i ima”publiku” koja je vjerno prati.
Njena senzibilna narav, duboka emocionalnost i poetska vrsnoća čini je zamjetnom među mnogima.
Neki redovito komentiraju njene zapise, neki povremeno a desi se da se netko izdvoji svojom neposrednošću, stilom i dobrohotnošću.
Tu nekako i započinju njeni zapisi pod nazivom “Rukopis”. Pratimo njene lirske pasaže i boldane odgovore “nekoga”.
Iz dana u dan, njena razmišljanja i opservacije duboko dotiču tog “nekog” i od prvotnih uljudnih riječi i naklonosti, razvija se dijalog koji je srž ove knjige.
Virtualni svijet ima svoje zakonitosti, prednosti i mane. Ono što nam je u glavi i u srcu, bez imalo krzmanja pretočit će se u riječi i javno obznaniti a važan će biti komentar onoga, kome je sve to i napisano.
Odjednom postajemo svjedoci istinske zaljubljenosti, potpunog otvaranja duša i prepiska se seli s bloga na mail. Postaje intimnija, jača i strastvenija. Dok ona lamentira o svojim osjećajima, preispituje se, možda i intimno pita da li je sve to moguće u “njenim godinama”, on sebe u prvom redu doživljava kao čovjeka koji ima obaveza (poslovnih) a kad ima vremena, tada joj posvećuje redke.
Ma, nama ženama i to je dovoljno. Sve drugo ćemo odraditi same.
Godine prolaze, prepiska se čuva, pruža drugome na uvid ali svakim danom postaje jasnije da je potreban fizički kontakt.
Pogled, dodir, zajednička šutnja ili šetnja.
Pokušava se ostvariti kontakt, šalju se fotografije ali da li za njih i postoji neki drugi svijet osim onog virtualnog?
Kao što smo u knjigu ušli bez nekog uvoda, naznaka mjesta ili vremenski nadnevaka, tako ćemo i izaći.
Posegnut ćemo za njenom knjigom kada će nam trebati nešto lijepo, nježno, nešto što će nas u par rečenica utješiti i uzvisiti.
Javorka Pangerčić
Bjelovar 29.11.2017. godine
Hvala svima onima koji se odluče doći.
|
