život je kako kada

< veljača, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

25.02.2018., nedjelja

Nismo oni drugi

MI NISMO

Uvijek se dešava nekom drugom
Jer nama se nikako ne smije
Ne može dogoditi
Mi smo sigurni
Živimo sa figom u džepu
A onda nas nespremne zaskoči
Nemoć
Uzalud jadikovke, uzalud molitve
Kasno je prekasno je
Dolazi vrijeme suza
Dolazi vrijeme boli
I muk
Jer uvijek se drugima dešava
Nama se ne smije
Mi nismo oni drugi
Sve dok se ne dogodi

11.02.2018. Limerick Irska

A jutros razmišljam o istinitosti teksta ispod:



Kofer u Božjoj ruci
Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka…

Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova…
Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Što imaš u tom kuferu?
Bog: Ono što ti pripada.
Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari… odjeću… novac…
Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.
Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?
Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.
Čovjek: Jesu li to moji talenti?
Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.
Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?
Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.
Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?
Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.
Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.
Bog: Ne. Ne… Ono pripada Prašini.
Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!
Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.
Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke i otvori ga… PRAZAN!!
Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…
Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?
Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.
Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?
Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.
******
Život je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama. Uživajte u ovom Trenutku dok ga imate. Ne dozvolite da vas bilo što zaustavi da obavljate posao u kojem uživate. Živite svoj život SADA. Ne zaboravite biti sretni, jer je to JEDINO važno. Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu, ostaje iza vas. Ništa ne možete ponijeti sa sobom. Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE TRENUTKE…
- 10:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #