Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Rekla bih dvije tri o poeziji. Zapravo ne o pjesmama nego kako je čudan odnos ljudi prema poeziji. Vidjeh i u stvarnom svijetu i u virtualnom zanimljive ljude, ljude koji (češće muškarci, ali ima i žena) poeziju smatraju gubljenjem vremena, ponekad čak ruglom jer što je to poezija. Učili smo svi (mislim pismeni, a iako mnogi misle da jesu dovoljno je samo jednom vidjeti kako pišu) već u osnovnoj školi i nema potrebe objašnjavati jer koga zanima, a zaboravio je, obnovit će makar osnove. Ono što mene puno više čudi je saznanje kako je u ovom nam stoljeću poetsku pozornicu okupirao muški svijet. Reći ćete možda nisam u pravu s obzirom da na blogu ima više poetesa, možda i nema nisam istraživala. No kada se krene malo na razna poetska druženja, tribine, a ima ih tjedno bar tri-četiri stvari se mijenjaju. Znam dvije tribine koje vode muškarci tj. pjesnici, a dvije vode pjesnikinje. Dakle apsolutno jednako. Ono gdje pjesnici nisu jednaki po spolu je izdavaštvo i to ne samo za pjesništvo. E tu su muškarci puno cjenjeniji, češće će dobiti bolje pozicije. Pjesnikinje su prepuštene više-manje ulaganju svog prihoda ako žele nešto objaviti. Zatim me, a to je dosta često na društvenim mrežama, smeta izrugivanje poezije. Znam da ima pjesnika i "pjesnika", pjesama i "pjesama", no onaj koji je bilo što napisao radi to s razlogom drugima nepoznatim i njemu je to od izuzetne važnosti. Tko smo svi mi da bismo donosili bez poznavanja same osobe bilo kakve negativne procjene. Nama se napisano može i ne mora svidjeti iako najčešće nemamo podlogu iz koje je neka pjesma nastala. Puno je svjetski poznatih pjesnika čije nas pjesme ne dotaknu, a o njima i njihovim pjesmama generacije uče u školama. I na kraju što bih voljela bar ovdje na blogu da prestane ismijavanje, ruganje i nepoštivanje onih koji pišu poeziju onakvu kako znaju jer njima je najvažnija. Mi je može ili ne razumjeti, ali ne bismo smjeli biti grubi kritičari bez dobrog poznavanja ne samo poezije već književnosti, gramatike, pravopisa. Ovo potonje kao da na blogu ne postoji.
