< | rujan, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dan me budi drsko kako to već neko vrijeme čini. Radije bih ostala u polutami i sanjarila o nekim drugim vremenima, ali nemilosrdno se uvlači kroz škure i kao general vojsci naređuje mi ustajanje. Iako je ritual poznat od buđenja do kasno noćnog padanja u kakav takav odmor, ipak nepoznanice postoje. Hoću li ih znati riješiti ili će me zaskočiti kao lopov željan moje taške u kojoj obično nema željenog mu plijena. Svako dobro jutro je tek fraza kojom se pokušava sakriti realnost što je srušila mnoge nade pa razmišljam koje li ironije u tom tako lijepom pozdravu. Optimizam koji njegujem cijeli život ni sada mi neda misliti na bilo što drugo osim kako mogu, kako mogu, kako hoću jer hoću, ali nije riječ o meni. Može li onaj koji stoji na pragu ne zakoračiti u ambis. Želim, žarko želim da može, da hoće, jer čemu sve što životom pripremano bješe za mirne trenutke koji su tek krenuli, čemu? I naravno reći ću dobro jutro s osmjehom sunčanog dana uz glazbu mora što prikrada se i ljulja barke, blago dodiruje obalu kao da je ljubi u još jedno rano jutro. A onda kada mjesec obasja punim sjajem svoj nebeski svijet ponovo utonuti tražeći odmor od još jednog neizvjesnog dana. Tako sam umorna, tako sam umorna. 06. 09. 2017. |