| < | studeni, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
|
SRETAN PUT Kada poletim jednoga dana hoćeš li mi poželjeti sretan put? Nitko ne zna da li je kratak ili dug Taj let iza kojeg ostaje muk. Najljepšu obući ću haljinu, cvjetnu Od svile, šarenu i nježnu. Crno ne želim da me prati, ni suza, ni plač. Radost i smijeh za sve što dijelili smo U sretnim trenucima ne misleći na odlazak. Kada poletim jednoga dana voljela bih Da to bude u jesen šarenu, sunčanu, blagu. Pa ipak tko od nas birati može, A da ruku na sebe ne diže? Ne zamjeri što o odlasku pišem jer To tako biva kada se sve teže Prag prekoračiti može. Sunce na istoku gledam sjajno Jutrom što hladnim se uspinje na svod I pomislim kako ćeš reći: „ Ne piši tužne pjesme“. Tužna je samo onima koji život nisu Puninom živjeli, a ja ga živim. Zato kada poletim, toga dana, Poželi mi sretan put. 29.11.2016. sunce na istoku u rano jutro gledano smog balkona |