< | studeni, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Raširim ruke i sa svih strana otpor na prstima osjetim. Stjenke koje misli moje stvaraju odjednom postaju opako prijeteće, A snježna bjelina u mozgu zaigra svoj ples kao pahulje pred Petrovo. Nigdje nikoga u toj tišini što skitnicu vjetra iščekivaše sa sjevera. Ispod pogleda bezdan zjapi i još samo začudno lebdenje održava tanku nit između partije karata na koju me Bog poziva. Pitanja će postavljati o onima kojih nema, a ja nijema što ću tada reći? Nestali su zajedno sa pjesmama tog boema. Još samo gitara na nekom tavanu u prašini stoji nijema. U bjelini križa sakrila se velika rijeka. Zidovi; zidovi su preblizu, mislim, osjećam. Ovo nije Titanik, zašto orkestar još uvijek svira? Od huka tog šarlatana poželjeh gluha biti. Čudna li je spodoba, taj vjetar što prepliće, slaže i raznosi život bez pitanja. U trenutku On špil presječe, a onda Zvijezde zaplešu kao balerine Labuđeg jezera. Pjesma mornara niz šank se prolila, ja ne uspjeh dobiti ni jedan poen da prikrijem bol. Bog je imao bolje karte. 12.11.2016. |