S njima je uvijek muka. Najčešće su premali koliko god bili veliki. Poseban je problem kada treba sve što se misli ponijeti staviti u ne više od dvadeset i tri kilograma. Tu umjetnost već dva dana treniram i svako vaganje je iznad dozvoljenog. No ne želim vas zamarati već pozdraviti prije leta završnim postom o Fota divljem parku, iako bi se još u desetak izvještaja moglo pisati. Dodajem samo nekoliko fotografija:
probudio se
pa je počeo zijevati i tako sam imala priliku (bijah sama s ove strane jer ljudi samo prozuje) za nešto drukčije fotografije.
dvije se kraljice baškare u hladu udaljene od
kralja koji je zauzeo položaj na stijeni kako bi sve imao pod kontrolom jer kralj je kralj.
Ove dvije mace su afrička vrsta geparda "Acinonyx jubatus raineyii" za razliku od azijske.
jedna je odlučila nasmijati mi se pomalo upitno.
I u tom dijelu parka sam bila u pravo vrijeme, vrijeme hranjenja. Kako bi mace održale kondiciju hranu dobiju obješenu na konop koji je učvršćen na sajli dugoj dvadesetak metara. Iz kućice na jednoj strani ( gdje je sva mašinerija) taj se konop kreće po sajli brzinom od 60 km. Gepardi dakle moraju hvatati hranu i bome to rade ludo dobro. Toliko dobro da nisam uspjela uhvatiti dobru sliku jer nemam fotić za takvo fotografiranje.
ima ih desetak. ( ako potražite na youtube možete vidjeti snimljeno rađanje žirafe na otvorenom)
njima hranu vješaju na metalne stupove.
ovaj je rog glavni u krdu bizona.
anfas
možda je profil bolji, neko smo se vrijeme gledali i fotkali bio je ko pravi maneken.
ja imam svoj list i nije me briga ni zašto drugo.
I za kraj
samo vi pajkite, ja sam na straži
pa mogu i ja malo dremuckati, ipak je ovo samo Fota divlji parka, a ne divlja divljina.
Poštovani blogeri srdačan pozdrav do novog druženja.
|
