< | studeni, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
IAKO TE NEMA Kao da me i ti pitaš ja odgovaram svaki put: „Ne znam, stvarno ne znam mama“. Mogla sam, mogli smo ti više dati, Mogli smo pronaći bar malo više vremena. Da, mogli smo, a nismo. Zašto nismo? Ne znam, danas odgovor nemam, A voljela bih ga dati, voljela bih znati Zašto nismo? I nije to opravdanje, kajanje nije, samo Tako me neka tuga stisne u ove dane, Kao danas, kada je ime tvoje u kalendar zapisano. Onda je sve imalo budućnost, vremena dovoljno, Onda nije bilo pitanja o odlasku zauvijek I nespremno nas je zaskočilo, zavezalo Zadnjim čvorom. Uvijek ponovo ja se vratim na isto pitanje, A odgovor koji imam nije uvjerljiv, nije dovoljan. Mogu li ti danas poslati po zvjezdanim nitima Sve što željela sam onda na ovaj dan Kada u kalendaru tvoje ime ostaje zapisano? Ako postoje ti svjetovi nama nepoznati Možda će negdje zasvijetliti želja. Sretan ti imendan Mama! 22.11.2015. |