život je kako kada

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

14.10.2015., srijeda

Pedeset nijansi zelene

Kako provesti dan kada kiša stane na nekoliko sati, a nikakvih obaveza nemate. Ako želite odmarati živce, puniti životne baterije novim porivima krenite u parkove, šume, šumarke. Imat ćete stvarno što za vidjeti. Jedna od tih ljepota je i moja današnja fotošetnja zagrebačkim parkom Maksimir.
Jesen je već poneka stabla obukla u novo ruho,



a neka se još nedaju



staze su pokrivene šarenim, šuštavim tepisima



u jezerskom zrcalu krošnje se dive novom ruhu



zelene smreke im sigurno zavide



iza njihovih leđa tutnji grad i zaviruje u prvo maksimirsko jezero



tamo sa vrhova starog hrasta sve promatra, rekla bih kormoran



iako se čudim jer od kuda u Maksimiru kormoran, ali što bi drugo bila ta velika crna ptica, malo zakrivljenog kljuna



Maksimir se gizda u prekrasnim bojama jeseni



Jedan drugi pernati stvor ima svoj vidikovac



na stablu do siva čaplja završava zadnji zalogaj



što ga je u ovoj paleti jesenskih boja prvog jezera pronašla



Na malenom brežuljku obnovljen, bijel kao rubina mlade snaše, paviljon jeke čeka namjernike



Preko mosta ravno u



u ovakve dane malo je posjetitelja, a i grade se nove nastambe pa je ZOO malo skraćen



Na otoku gospodin Patak čuva stražu dok njegova družica drijema



Siva čaplja doziva, nekoga, nisam vidjela koga



ili možda pjeva odu gospođi Jeseni



što svojom paletom oslikava dio po dio maksimirskog parka



još uvijek u bezbroj zelenih



na livadi ispod vidikovca



na starim ogromnim stablima hrastova







travnjacima po kojima su krtice postavile svoje otvore




rundela ispod vidikovca još cvate ponekim crvenim cvjetićem



Prema drugom jezeru umalo me nije pogodio kesten, imala sam sreću



U tople dane ovu klupu je gotovo nemoguće vidjeti praznu



mostići, park je ispresijecan potocima preko kojih su lijepi mostići







Na drugom jezeru je mir, Jura znameniti labud druži se negdje drugdje



ni pasa nema na prostranoj livadi



Na glavnoj šetnici tek poneki posjetitelj



U dnu velike livade je švicarska kuća. Samo slikam jer je zatvorena.



Jedno mi posebno drvo privlači pozornost. Kao da se za Božić sprema, okitilo se crvenim kuglicama.



Svuda oko mene lepršaju male ptičice, ali nikako da ih uhvatim u kadar, ipak



možda ih uspijete uočiti



ova plava je bila prekrasna, ali nije mi željela pozirati pa je slika loša, no stavljam ju zbog te plave boje



Velika pozornica samuje do novih proljetnih događanja



oko nje sve je zeleno



I na trećem jezeru je mirno



kao ogledalo nebu i šumi oko njega







Još jedan pogled



na kompoziciju zeleno-crveno-žuto-zlatno



I hvala Maksimilijanu Vrhovcu za ovu ljepotu



Koliko je zelenih nijansi stvarno ne znam.


- 00:31 - Komentari (18) - Isprintaj - #