< | siječanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Najprije hvala svima koji ste blogerima pa tako i meni poželjeli sretnu i beričetnu 2015. godinu. Zahvat koji sam imala za sada još nije dao bitno poboljšanje i zbog toga sam staru ispratila iz svog doma uz Nanu. Prelistavam jutros po zapisima i fotkama blogera i fejs-društva u potrazi za potvrdom da nisam jedina nenormalna u ovom sveopćem zastrašivanju svih i svega. Ovo nenormalna podrazumijeva biti žalostan, biti prestrašen, biti ljut, biti nemoćan pred bahatim susjedima. Vidim da nas ima još koji smo ponovo dočekivali Novu sakriveni u kupaonicama, da su nam se prozori tresli u očekivanju raspadanja od petardi koje gruvaju kao bombe. Dvorište mi je puno ostataka smeća koje su moji darežljivi susjedi darovali sa posebnom brigom da mi uskrate sretan doček Nove. Ipak ima dva tri susjeda koji svoju radost dijele vatrometom i njima zahvaljujem jer sam kada se rat petardi završio uspjela vidjeti krasan vatromet. Ti susjedi uvijek čekaju da se ostali izdivljaju pa tek tada pripreme slavlje. Njima od srca zahvaljujem i zato što to rade u svom dvorištu, a ne u mom. Nana, border collie, prekrasna zvjerkica proživljavala je sve strahote kao i sve druge. Razmišljam koliko je to njima glasno i koliko strašno za njihov sluh s obzirom da čuju daleko bolje nego čovjek. E pa sretna nam 2015. godina! |