život je kako kada

< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

31.05.2014., subota

Rođendani

Sigurna sam da svi imamo prekrasnih rođendanskih dana za pamćenje. Jedan rođendanski kojega jasno vidim, kao sliku, bio je davno, još dok je moja najstarija kćerka bila školarka. Ne mogu se sjetiti, ali mislim zadnji razred osnovne. Radni je bio dan, moj rođendan i dogovor s njom da se nađemo u gradu kako bih joj nakon posla kupila sandale ili tenisice. Tako nešto. Ja sam, priznajem gotovo bolesna na točnost. Uvijek izlazim najmanje pola sata ranije iz kuće jer nikad se sa prijevozom ne zna. Neki zastoj može biti, ali i tada još mogu stići na vrijeme. Mojoj djeci, a i nekim prijateljima kašnjenje nije nekakav problem. Začudit će se ako spomenem koliko kasne. I tada taj dan ja čekam moju kćerku i čekam i čekam i već polako paru na uši ispuštam. Prolaznici me sumnjičavo gledaju, kao znate one fine dame kaj zarađuju šetkajući. Naravno pripremam govor, pozamašan, edukacijski, za pamćenje kad' li se kroz gomilu ljudi probija moje dijete sa ogromnim transparentom u ruci. Veliko srce na štapu i velikim crvenim slovima SRETAN TI ROĐENDAN MAMA. Okreću se ljudi, smješkaju, gledaju, odobravaju, a moja najstarija ponosno kroči prema meni, ozarena i sretna. Grlimo se, ljubim ju, suze ronim kao da sam izvor Save. U trenutku nestaje ljutnje, razmišljanja o kašnjenju, zaboravljam govor i odlazimo u trgovinu kupovati. Idući put kada me na poseban način opet to moje najstarije dijete dirnulo je bilo na njen rođendan. Odrasla žena, majka, odselila k suprugu u Italiju i na dan njenog rođendana šalje mi čestitku zahvaljujući i čestitajući meni dan njenog rođenja. Dirnulo me do suza. Prošle godine, a nema se više ne znam kaj slaviti, dolazi treća kćerka sa suprugom i već na stepenicama gitara i pjesma pa neka cijela ulica čuje. I uvijek nešto iako u svemu tome nema pretjerivanja onih materijalnih. Sve četiri, a ja sam na njih ponosna znaju kako će me dirnuti, raznježiti, razveseliti pa im onda opraštam sva kašnjenja. Odabrala sam ovu temu jer moj dragi prijatelj danas ima rođendan i na moju čestitku zahvalio se riječima „Mila i draga moja prijateljice, Hvala ti na uvijek izuzetnoj čestitci!“. Nije li lijepo vidjeti te riječi?
31.05.2014.

- 11:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #