život je kako kada

< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

23.05.2014., petak

Ovce posvuda ili to je Irska

S obzirom da su nas kiša i vjetar pratili od dolaska u Irsku već sam se privikla fotkati držeći kišobran iznad glave, ali razveseli me ona pauza između kada se sunce pojavi kao da oblaka nije niti bilo. Uglavnom put smo nastavili lagano prema zapadu. Nije da sam se baš mogla orijentirati, ali domaćin je strpljivo i s puno ljubavi objašnjavao. Naša iduća destinacija je bila njegova vikendica. Mogli bismo tako reći jer iznenađenje je bilo preveliko. No najprije opet nekoliko fotkica pogledima koji su za mene bili fantastični.
kraj je postajao brdovitiji. Između suhe trave izranjale su crne stijene.
i odjednom su nahrupili crni oblaci, ali zanimljivo osim pljuska koji se izlio i oblaci se rasipali, ništa se ozbiljnije nije desilo. Mi smo putovali lagano dalje i čim bi kiša stala ja ponovo hvatam fotić.
jer
ovce, ovce, govorim tako glasno kao da prvi put vidim te zvjerkice, a vraga moj je djed dok sam bila dijete imao ovce i često sam se družila sa janjcima, plakala kada bi ih djed prodavao, ali janjetina onako topla i meka kao da nije bila od tih slatkih zvjerkica. Tek sada sam svjesna koliko se to čudnih emocija prožima u isto vrijeme. Osim toga
pogled na jezera ili
dio puta koji je ostao iza nas ,morala sam bilježiti. A onda smo nastavili
zmijolikom cestom, no prije silaska u tu dolinu još pogled na
distanciranu ovcu i crne stijene i
križ kao znak patnje, ali i vjere da možemo sve što želimo ako hrabrosti imamo. A onda put
stvarno kao tunel od mahovina, trava, grmlja prema odredištu tamo gore. O užitku koji pruža pogled ispred kuće
u idućem zadnjem dijelu mog putovanja koje je započelo postom "Oporuka ili strah od letenja"
- 07:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #