Image Hosted by ImageShack.us

Imam 21 godinu, bavim se uglavnom pisanjem..Ovo je dakle, jedna priča. Zove se Trulež duše....inspirirana je dijelovima iz stvarnog života, psihičkim poremećajima, lošom stranom ljudi i porocima. Prvi dio nazvan je Početak vječnosti koji ima simbolično značenje. Naime, naš život je svojevrsna vječnost. Djela su ona koja živote razlikuju.
Ova je priča za sve one koje mogu odvojiti mrvu vremena. Toliko je dovoljno da dođeto do nekih spoznaja čitajući između redaka.
Nadam se da ćete uživati.
p.s. Zaista ne znam koliko će biti duga ova priča i kako li će završiti. Smišljam ju u hodu i puno faktora tječe na nju.

Image Hosted by ImageShack.us

Minim-jedna od prvih koja me otkrila
Death-jako draga osoba, ona me podsjeća kad je vrijeme za novi post
Dark spike girl-bila je tu kad me nije bilo, e pa sad sam tu i bit će i mene kad tebe ne bude (jelda da ne kužiš :-) )
Goth mala-jedna od rijetkih koja je često na mom blogu :-)
Guinevere-piše o stvarima o kojima svakodnevno razmišljam
Cura bez/veze-uvijek ćeš ostati u mom srcu
Dianora-nema je, al je tu.Možda se vrati pisanju novih postova...nikad se ne zna...


aren't we all

Image Hosted by ImageShack.us

11.04.2006., utorak

Nestajem. Ali to nije ništa posebno. Kao kad oguliš bananu pa ju pojedeš i koru baciš u smeće. Nestajem. Ali nije to ništa posebno. To je samo premještanje situacije. Nestajem. Ali nije to ništa posebno. To je kao da izgubiš sebe, ti , koji se nikad nisi ni imao. Nestajem. Ali nije to ništa posebno. Čak nije ni najgore. Nestajem. A on kao da mi se sve više približava. Znam da me prati. Kao da mi se izoštravaju osjetila. Osjećam ga…svuda po sebi i nanovo svakog dana…osjećam da me gleda, pazi…i ne da nikome da mi naudi…
Nestajem…ali znam da mi on neće to dopustiti.
Moram biti zahvalna što ne mogu biti sretna u nestajanju jer mi to on nikada neće dopustiti.
ONI mi to nikada neće dopustiti.
Svi su svjesni da ono što ja nosim…je…neporecivo. Nepovrativo. Izvanredno. Nadljudski. I možda neuništivo.
Ali nije meni moje nestajanje prošlo glavom zbog mogućnosti ugrožavanja ljudskih života. Ono je nadasve nadahnuto mojom vlastitom svijesti i samosvijesti i nemogućnosti raspoznavanja bijelog od crnog. I nije moja ravnodušnost ono što zahlađuje odnose. Ravnodušnost je ono što nas spaja. Jer priznajmo…i ja i ti…
Unutrašnjost? Želiš li ju vidjeti? Već je odavno nagrižena i zahrđala spona koja veže tjelesnost i umnost. Možda nikad nije ni postojala. Nestati…želim samo nestati…
I znam ako postavim pitanje «a zašto ja postojim?» ovaj put, prvi put imam odgovor. I nesretna sam zbog te spoznaje.

«Nestati…»-šaputala sam histerično….a potom i glasnije « NESTATIIIIIIIII»


Image Hosted by ImageShack.us

A ti ćeš se sutra probuditi kao da ništa nije bilo. Nećeš se osvrnuti. Neće te biti briga što se dogodilo. Biti ćeš ravnodušan poput mene, a mene ćeš osuđivati upravo zbog istog.

- 20:57 - Fraus intactum nil humana relinquit (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Načelo bloga
Minimalac stvarnosti-maksimalac mašte

Image Hosted by ImageShack.us

Čitatelju
Koliko si puta čuo/la da se netko promijenio?
Može li to biti stvar okolnosti?
Može li se uopće netko promijeniti?
Postoje li osobe koje su jednostavno zle?
Može li se sjeme zla probuditi u uspavanoj utrobi prosječno poštenog čovjeka?
Može li se zaboraviti?
Može li se nastaviti?
Postoje li neke stvari koje se ne mogu objasniti?
Može li se na ova pitanja doista odgovoriti samo sa DA ili NE?


Image Hosted by ImageShack.us

http://www.thorns.com.br/
http://gothbrasil.tk/
http://www.goticorp.cjb.net/