...inace mrzim ponedjeljak, ali danas mi je super...nekako sam poletna...
...vikend za 5! moj Mljet napuni baterije...tako sam htjela zgrijesit i namjerno zakasnit na brod...ali nije u mom stilu pa nisam...obaveze cekaju ipak...a i sad imamo brodova ko autobusa, pa ne mogu smaslat da je pobjego brod...
...ali zato je jurcanje na brod trebalo snimit i montirat za neki akcijski film...delphi 15 min prije broda jos sjedi na taraci, pozdravlja se s gostima, mase...sjeda u auto, naravno, mama trci za njom s punom kesom stvari koje je zaboravila..naravno...daje gasa, i ko prava "divlja otocanka" sijece okuke vozi ko bez glave, uparkira se ko iz filmova, dundo je stigne (koji je inace poznat po mahnitoj voznji u zadnji tren, a vozio je iza mene), odbaci do rive, tamo ne mozes pric (naravno, skola je pocela, a i nedjelja je)...na katamaran jedva usla, ostala ispred, stavila slusalice i gledala more, lokalni pijanac uporno htio sa mnom pricat, a zamantro me svojim dahom...da bi nakon 3-4 pristojna odmahivanja i smjeskanja rekla jasno i glasno: "Slusaj stari, da mi se htjelo pricat, bila bih odavno pocela pricat s tobom"...uspjela nagovorit brata da me dodje pricekat, jedva se probila do auta od baba-cimerasica i eto me doma....
...osjeti se pad sezone, manje je ljudi, sve je tako lijepo, boje su prekrasne, mirisi isto...budjenje u tako udobnom krevetu, a vani tisina...budjenje sama od sebe, a ne od alarma...pa meskoljenje u krevetu, pa jutarnja kava na taraci, skok u more za razbudjivanje...pa posjet babi u selo...tisina, i takva ugoda...to se ne moze opisat, jednostavno treba dozivjet...veselim se sto ce brzo finut sezona skroz pa cu opet okupit ekipu na tulumcic i rostiljanje...
...a kako sam provela nedjeljno popodne? Ja (27), Ines (26) i Bozena (22), ko mala djeca, na stramacima za napuhavanje i kolutima, skakale, fundavale se, smijale se...ne znam za ostale, ali ja sebi kvando i kvando dozvolim da se ponasam ko malo dijete, zaboravim na stres i brige koje me muce i prepustim se gustanju.... :)
...provela sam dosta vremena s Lukom, u subotu navecer sam ga uspjela uspavat...posluzila sam se trikom doduse...naime, mali gusta u pjesmi klape Crikvenica: "Vilo moja", a i ja isto...tako mi je blazeno zaspo na ramenu...koji divan osjecaj...hm, ima bit da kuca bioloski sat..he he... :)) dosta sale...fino sam se navikla da su mi tu pa bih htjela da ovaj rujan potraje jos duze...
...dosla mi je placa, fino uvecana na okrugli iznos...ajde, bar se vide naznake da se cijeni moj rad...a i istrosila sam se u zadnje vrijeme...em svadbe, em...e vec sam zaboravila, ali sam se istrosila.... :))
...zove Ines da je na Stradunu, da ce mi se doc javit...bas mi je fino to, kad ljudi dodju u stari grad i sjete se mene...a i jedan osmijeh i jedan ciao (ne od talijana) prije po ure je postigo da ostanem lebdit u zraku danas...
