plivalište jedne delfinke
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog plave delfinke
moje male gluparije! pišem kada imam vremena, živaca ili inspiracije. rijetko kada imam od svega pomalo, tako da najčešće ispadne jedna velika užurbana škrabarija.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaze i na sve klima glavom, jer to isto može moja sjena učiniti mnogo bolje!
Čovjeka primaju u društvo prema odjeći koju nosi, a ispraćaju ga prema duhu koji je pokazao.
Čuvaj se bijesa strpljiva čovjeka.
moje male gluparije! pišem kada imam vremena, živaca ili inspiracije. rijetko kada imam od svega pomalo, tako da najčešće ispadne jedna velika užurbana škrabarija.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaze i na sve klima glavom, jer to isto može moja sjena učiniti mnogo bolje!
Čovjeka primaju u društvo prema odjeći koju nosi, a ispraćaju ga prema duhu koji je pokazao.
Čuvaj se bijesa strpljiva čovjeka.
Pliva zdravlje
Aromatica
Roda
Poliklinika Harni
Opće informacije Zagreb
Last minute center
Apartmani Hrvatska
Iskon
Večernji list
Plavi oglasnik
Coolinarika
Gastronaut
KiNet
Menu
Need For Food
Algoritam
KIS
Mali knjižni oglasi
Internet knjižara
Sajam knjiga
Mensa
Funny inside
Guinness world records
Corner
Lilalo
Lupiga
ZOO vrt
Cinestar
STATUS COUNTER
24.02.2005., četvrtak
..................
Tonem. Nemam želje niti inspiracije za niti jednu jedinu riječ. Ne mogu sastaviti jedan pošteni redak svojih osjećaja. Strah, tuga, suze ovih su dana moja sjena. Kovitlac u glavi. Želim da mi roda zakuca na vrata....ma, može me i opaliti po glavi ako baš želi, samo neka dođe sa paketom. |
18.02.2005., petak
konačno vikend...
Danas jedan kolega slavi rođendan pa je u firmi priredio feštu. Fino smo se naklopali, izbrbljali i nastavili raditi, no jedan manji broj ljudi i dalje slavi. Dok ovo pišem čujem ih na 20 metara kroz dvoja zatvorena vrata kako revu i zavijaju ko' blesavi. Nevjerojatno, kako je nekome malo potrebno. Sad još i jednog pijanduru moram voziti doma jer takav ne može ni mignuti a kamoli da vozi. Sva sreća pa stanuje blizu mene pa ću brzo kući. Na žalost još me očekuje i posjet zubaru odmah nakom posla. Samo da i to prođe bez komplikacija. |
15.02.2005., utorak
Valentinovo
Što moj zakoniti zna biti nespretno romantičan kad to zaželi! Nakon što sam od umora uplazila u stan, na stolu me dočekao ručak (prilagođen njegovim kuharskim mogućnostima), postavljen stol, buket cvijeća, mrkli mrak i svijeće. Divota jedna. Ajd' da i ja ponovno to doživim . Totalno sam se razpekmezila. A on...sav ponosan i samo se smješka. Da nema uši smijao bi se oko glave. Sav mi je bio...ma...onak'.....medeni. |
10.02.2005., četvrtak
hladno....najhladnije
Smrzlo mi se plivalište. Smrzle mi se i misli. Temperature od -15 usporile su me na minimum. Tako mi je hladno da se smrznem od same pomisli da moram izaći iz stana. Brrrrrrrrr. Jedva čekam ljeto. |
04.02.2005., petak
pobjedaaaaaaaaaaaa
Ovi naši zlatni rukometaši su me skoro sterali u grob jučer. U žaru navijanja, mlataranja rukama, deranja i živciranja došlo mi je da uskočim u te-ve i ispljuskam sve po redu. Šola totalno indisponiran, Džomba zajebe dva sedmerca, mlitava igra u prvom poluvremenu, ispadaju im lopte i ruku.....pa, tko ih ne bi zašamarao. Srbi, sa druge strane, totalno nabrijani, golman im je skidao naše lopte ko od šale, a šta se mlate.....Nakon svakog našeg napada netko leži strgan na podu. Majke ti mile došlo mi je da suce isto zašamaram. Baliću je skoro glavu otrgnuo onaj ćelavi bandit a oni se drže ko usrane krave. E tu sam stvarno popizdila! A Lackoviću su ravnali nos da se sve prašilo. Ah da, još nisam čula da nakon isključenja protivničkog igrača na dvije minute istima dodijele loptu. I to TRI puta u tijeku utakmice! Ali bolje su sudili u drugo poluvremenu. Isuse, ova tekma mi je skratila život za 10 godina. Ova su prvenstva stvarno loša za zdravlje. Posljednji napad srba jedva da sam imala živaca za gledati. Rekla sam zakonitom, ako ovaj Šola nije do sada skoro ništa skinuo srbima, neka skine samo ovu loptu i skidam mu kapu. I ko' da me čuo! Obranio je i eto nas u polufinalu. Zakoniti mi se smijao ko' lud. Cijelu tekmu sam se deralako' blesava: „Vadi ga van, glupane Červar, kaj ne vidiš da mu ne ide, daj mu da se sabere....Vadiiiii ga vaaaaaan!“ I fakat, nije prošlo ni tri sekunde, stvarno Šola ide van. Ovaj moj se strgao od smijeha. I tako ista situacija par puta. Sad već sva zbunjena pitam ja muža nije li nam Červar postavio mikrofone po stanu. Jebote, ovo je telepatija!Sad samo čekam subotnju polufinalnu utakmicu. Moram si popiti jedan apaurin inače ću završiti u Vrapču. |
03.02.2005., četvrtak
starim
Kako mi je ovaj siječanj projurio. Starim definitivno. Sjećam se kad mi je davnih dana tata govorio kako nakon tridesete dani naprosto lete. Nisam mu vjerovala. Ma daj, to ti stari fantaziraš. Ja sam još išla u školu i dani su se uvijek vukli. Kad će vikend , kad će praznici, kad će kraj školske godine, kad će ljeto...i tako non-stop. Sada nikako da usporim vrijeme. Dođe ponedjeljak...(puf)...već je petak. Najveća nepoznanica mi je, kako je moguće da se sati tako sporo vuku kad sam na poslu a opet sa druge strane tjedan mi proleti tako da se iznenadim kad shvatim da stiže (ili je stigao) petak?? Ima li još netko takav nebulozan osjećaj ili sam ja zbilja trknuta? |
02.02.2005., srijeda
plan za danas ;-))
Koliki je intenzitet gužve na poslu u studenom i prosincu tolika je pustoš i dosada u siječnju i veljači. Katastrofa! Telefoni mrtvački šute, tu i tamo neki poslić iskrsne a dosadnooooooooo! Da poludiš. Danas nije iznimka. Čitav dan surfam, čitam neke glupe časopise, samo da mi dan brže prođe. Nikad mu kraja. Užas. Mrzim kad se dani vuku jer ti na poslu nemaš šta za raditi a moraš sjediti vražjih osam sati bez obzira ima li posla ili ne. Smišljam današnji meni. Šta ću kuhati kad se vratim. Svinjetina u začinskom bilju pržena na naglo i kao prilog brokula i kuhani krumpir, ili možda pohani šampinjoni sa tartar umakom, krumpirićima i zelenom salatom ..... ma nemam pojma sve mi zvuči fino i što je najvažnije brzo se priprema. Nakon toga malo odmora od fine papice a onda planiram zakonitom „dići tlak“ ;-))) Nema odmora dok traje obnova ;-))))) Ovo vjerojatno zvuči kao sprdačina ali nije tako. Od silne želje da dobijemo bebu počinjem baljezgati. Nadam se će se ovaj puta posrećiti. Valjda postoji neki mali repati koji će biti brži od zvuka i doći do odredišta i što je najvažnije obaviti svoj dio posla. Za ostalo neka se ne brine. ;-)) Ajme meni....riječi mi se pozlatile!!! Nadam se da kužite o čemu trabunjam. |
01.02.2005., utorak
evo mene natrag
Dugo me nije bilo, znam, ali kad jednostavno nemaš volje ni da zube opereš onda ti je tak' svejedno hoćeš li pisati blog ili ne. A puno toga se desilo ili bolje rečeno nije. Da...teško je to za objasniti. I dalje se trudim da postanem mama. Ljudi moji, to kod mene ne ide tako glatko. Brojim dane, plodne i neplodne, ovulacije......i opet ništa. Čak sam i kupila onaj BOLESNO SKUPI test (tj mini mikroskop koji izgleda kao ruž za usne) za točno određivanje plodnih dana, sa tragikomičnim imenom „Maybe BABY“. Tko ga smisli majku mu komičarsku!!! Ljudi stvarno imaju smisla da me bace u depresiju. I kaj sad?! Uz sva ta čuda moram pokušati ponovno. Ljudi mi govore da se opustim i ne mislim na to i da će sve doći samo od sebe. Ma, idite mi svi u krasni k*. To pričaju oni kojima sve ide lako i nisu imali takvih problema. Zadnja menga mi je kasnila čak 5 dana i već sam bila uvjerena kako sam trudna kad najednom #$* (možete i sami pogoditi). Valjda sam od silnog stresa dobila hormonalni poremećaj pa je zato kasnila. Išla sam na skijanje i na putu do Austrije tulila kroz cijelu jebenu sloveniju. Sve mi se pošemerilo a ja postajem ozbiljno opsjednuta. Zakoniti će mi zamrziti seks za cijeli život. Svaki božji mjesec ga teroriziram, zatim ko opsjednuta bauljam danima u nadi da će mi menga kasniti i kad je u konačnici ipak dobim tulim ko' kišna godina. Nemam više živaca. I sad ti piši blog. Iskreno rečeno živo mi se fućkalo za blog, ali...eto...ipak mi malo fali moje mjesto za osobne frustracije. Ah, da, spomenula sam već da sam išla malo na odmor (samo 3 dana, ali i to je nešto) na „skijanje“. Namjerno je pod navodnicima jer ne skijam i niti nemam namjeru. Samo mi još fali da sve kosti polomim i završim u traumatološkoj. Zaboravite. Ja sam se sanjkala i uživala na druge načine. Bilo bi još bolje da nisam bila u depresiji (zbog zna se već čega) i da me nisu NON-STOP zivkali iz firme ali ajde malo sam se ipak odmorila. No, prebrzo je sve prošlo. |